Petak je poslije podne, dan nakon velikog požara na području od Lokve Rogoznice do Omiša, i ovim dijelom opožarenog područja toga smo dana prošli već dva puta, i u pratnji premijera Andreja Plenkovića i u pratnji predsjednika Republike Zorana Milanovića, koji su obilazili područje u društvu vatrogasnih zapovjednika i drugih predstavnika onih koji su istovremeno i stradali i herojski pomogli ugasiti požar u jednoj noći te tako spriječiti puno veću tragediju. Ali, kad smo toga dana treći put obilazili zgarišta uz Jadransku magistralu, iznad Male luke, smještene između mjesta Stanići i Nemira, scena kojoj smo svjedočili bi je tragična i rijetko viđana u požarima na našoj obali, no u ovom požaru, nažalost, vrlo stvarna. U jednom kadru fotografije vide se opožarena šuma i makija, kuće i objekti koji su dijelom izgorjeli, a dijelom obranjeni, kanader na nebu iznad mora u pozadini, i lijes koji spasitelji, policija i mrtvozornici ukrcavaju u vozilo nakon obavljenog očevida.
Bilo je to mjesto očevida nakon što je oko 13.30 sati na tom području pronađeno tijelo prve potvrđene fatalne žrtve omiškog požara. Oko 13.10 na tom smo mjestu stajali s premijerom Plenkovićem, ministrima iz Vlade, županom splitsko-dalmatinskim Blaženkom Bobanom, gradonačelnikom Omiša Zvonkom Močićem te zapovjednicima vatrogasaca, policije i spasilačkih službi na terenu.
– Nisam u životu doživio takvo što. Jednostavno se nekad ne možeš organizirati na tu moć koju ima vatrena stihija nošena burom – govorio je jedan od lokalnih vatrogasaca u razgovoru s premijerom. A organizirali su se zapravo odlično i dali maksimum u nemogućim okolnostima: reakcija vatrogasaca i drugih službi bila je najbolja moguća, što su svi potvrdili dan poslije požara. No, samo 20-ak minuta nakon tog razgovora, i zastajanja kolone na mjestu koje će kasnije biti ograđeno kao mjesto očevida, pronađeno je tijelo prve preminule žrtve požara. Znalo se samo da se radi o ženskoj osobi, koja je, prema svemu sudeći, pokušavala pobjeći dok je plamena stihija s brda već prešla Jadransku magistralu i došla do mora, zahvativši i nekoliko objekata (ne sve) u Mirnoj luci i u Nemiri. Kako neslužbeno doznajemo, tijelo je pronađeno u tako lošem stanju da utvrđivanje identiteta žrtve zahtijevalo vremena, a jučer su Ministarstvo sporta i HTZ priopćenjem potvrdili da je riječ o državljanki BiH koja je prijavljena kao nestala dok je pokušavala pobjeći od požara iz mjesta Stanići prema Omišu (na tom je putu Mirna luka). Ta je nestala djevojka bila s dvije prijateljice i sve su zajedno vozilom bježale od požara, no dok su se dvije spasile nakon izlaska iz vozila, jednoj se izgubio trag.
Brojka smrtno stradalih može se još povećati, nažalost, zbog činjenice da se liječnici bore za život nekoliko teško ozlijeđenih i zbrinutih na intenzivnim odjelima u bolnicama u Splitu i Zagrebu. – Bilo je sve crveno od vatre uokrug kad smo mi odlazili iz apartmana preko Brzeta prema Omišu. Ljudi koji su ostali još par minuta pričali su da se to strahovito brzo proširilo i ovdje među kuće – govori gospodin Edo dok zalijeva spaljenu zemlju ispred svoje kuće koja je, srećom, ostala obranjena. – Sve u svemu, baš ono svaka čast ljudiMA koji su s vatrogascima uspjeli sve održati pod kontrolom koliko se moglo. Dali su maksimalni napor, odrađeno je vrhunski, koliko se moglo u datom trenutku – kaže Edo, koji je u svojim apartmanima imao i goste pa ih alarmirao na pravovremenu evakuaciju.
U Nemiri slučajno susrećemo još jednog vlasnika nekretnine, zapravo djedovine, čija priča o evakuaciji zvuči još nevjerojatnije. On i njegov bratić su se, naime, evakuirali morskim putem, u čemu nisu iznimka jer je puno ljudi te noći odlučilo pred požarom potražiti spas u moru, ali ova dvojica su se evakuirala na SUP-daskama. Ostatak obitelji poslali su kopnenim putem prema Omišu, a oni su ostali želeći pomoći u gašenju, no ubrzo su shvatili da od crijeva spojenog na slavinu za zalijevanje vrta nema puno pomoći.
25 na čamcu
– Na SUP-u smo se bratić i ja evakuirali. Prvo su njega prevrnuli valovi, ali se on uspio popeti na dasku i otišao je u mrak. Jako veliki dim je bio, iskre su frcale kako je bura puhala. Ja sam se popeo na svoju dasku, ali me bura odmah okrenula. Imao sam dva kanistra benzina za čamac, držao sam se u moru za njih, i to me spasilo. Da sam bio bez toga, da sam samo plivao, utopio bih se. Ja u moru, puše bura, one iskre mi idu po glavi, pa zaronim da mi vruć zrak u pluća ne uđe. Užas. Strašno. Nakon pola sata ili sat vremena neki su ljudi naišli čamcem. Vidio sam ih i vikao sam "stani, stani". Oni su se okrenuli, ukrcali me na brod. Gore su već bili ljudi, bilo nas je valjda 25 na čamcu, a čamac za deset ljudi. Eto, tako smo do Omiša došli nekako – ispričao nam je Antonio Sviličić.
FOTO Gore kuće, automobili, ljudi bježe: Ovo je 200 fotografija užasa u Dalmaciji
Otvori KEKS Pay
Samo se priča o šteti i poslijedicama ali nema govora o uzrocima. Ne spominje se nemar, idiotizam pa čak ni hibridni rat koji se vodi protiv Hrvatske!