Dugo u noć odjekivale su ulicama Toronta hrvatske budnice u izvedbi raspjevanih hrvatskih navijača – u čast vatrenih koji su u srcu golemog Ontarija preživjeli teško, mukotrpno iskušenje s Panamom i ostali u igri za eliminacijsku fazu Svjetskog prvenstva.
A naši igrači, nakon utakmice odjeveni u crne majice s natpisom Infinitive Legacy 200, u povodu 200. Modrićeva nastupa – kao da su zbacili golem teret s leđa, kao da su jedva dočekali kraj ove neopisive muke s Panamcima. Pa su i oni s publikom zapjevali Matešićevu i Grdovićevu "Nije u šoldima sve", na kraju i bacali u zrak svog legendarnog kapetana i slavljenika Luku. Bio je ovo dan za antologiju, dan neslućenog pothvata jednog izvanserijskog nogometaša kojemu je reprezentacija zaista svetinja.
Tri boda su najvažnija
Muku protiv Paname razriješio je pogodak Ante Budimira u 54. minuti, jokera s klupe, oldtimera s prvijencem na Svjetskom prvenstvu, junaka koji je napokon dočekao pet minuta slave. Taj pogodak, kruna briljantne akcije Marca Pašalića i Stanišića, bio je praktički jedini trenutak magije koju je naša reprezentacija proizvela na travnjaku u Torontu. A Ante Budimir je s 34 godine i 336 dana postao najstariji hrvatski strijelac u povijesti svjetskih prvenstava, nadmašivši dosadašnji rekord Ivice Olića protiv Kameruna 2014., kada je naš strijelac imao 34 godine i 277 dana.
Ako kažemo kako je Livaković ponovno bio naš najraspoloženiji pojedinac, ako je naš vratar opet bio zatrpan poslom, čak i protiv ove simpatične srednjoameričke egzotike, onda to dovoljno govori o izvedbi Hrvatske; ona je na žalost i dalje bez moći, siline, brzine, kreacije, teško stvara šanse, a suparnik ih poprilično lako stvara. Teško i stresno bilo je ovo gledati.
No kakva god bila, Hrvatska je ipak pobijedila, teško, ali kristalno čisto, pa i opojno i obećavajuće, jer ostala je u igri za prolazak skupine – i ako se to doista i dogodi, ne preostaje nam ništa drugo nego to – nakon ovakve, blago rečeno osrednje izvedbe – tretirati uspjehom.
Ova tri boda produkt su karaktera, iskustva, pozitivne energije i vjere koju naš igrači uvijek nose u sebi, pa makar i svjesni svoje bespomoćnosti u pojedinim situacijama. Žilavi, okretni, munjeviti Panamci jurišali su kao strijele, stvarajući našoj obrani niz neugodnih situacija, čineći se kao nepremostiva prepreka za neraspoložene vatrene.
Međutim, upravo u izvedbi Hrvatske u drugom poluvremenu do izražaja je došla ona najvažnija i najpresudnija nogometna kategorija – klasa. Ona odlika koja je u bezbroj situacija presudila u našu korist. Jedan briljantan potez Marca Pašalića, izvanredno plasiran centaršut Stanišića i majstorsko pravodobno postavljanje Budimira bili su dovoljni za presudu u Torontu. Taj pogodak presjekao je ambicije Panamaca, ubrizgao dodatnu energiju našim igračima i odveo nas u mirnije vode. One u kojima smo slavodobitno dočekali kraj utakmice, uzdignutih ruku, premda su Dalićev pogled i govor tijela po završetku susreta odavali izgled izmučenoga čovjeka.
Uz Livakovića i Budimira, najraspoloženiji naš igrač bio je Martin Baturina, čarobnjak s loptom, jedini okomiti, poduzetni, drski akter, onaj koji se ne ustručava preuzimati odgovornost i uzimati stvari u svoje ruke. Baturina je, evo, u ovoj zgodi bio i igrač koji se igra nogometa, pa onda takav zaigran i – dribla. Samo su četiri nogometaša u 21. stoljeću imala stopostotnu uspješnost driblinga na jednoj utakmici Svjetskog prvenstva u kojoj su pokušali predriblati suparnika više od pet puta: 2018. Belgijac Eden Hazard (7/7) u utakmici protiv Brazila, zatim 2014. Argentinac Angel Di María u susretu protiv BiH (6/6), 2014. Alžirac Sofiane Feghouli protiv Njemačke (6/6) i – 2026. Hrvat Martin Baturina protiv Paname (6/6).
Najslabiji naš pojedinac bio je lijevi branič Joško Gvardiol, pa ga je Dalić nakon prvog dijela izvadio iz igre. No Joško nije zaslužio napade, ni udare, ni prozivke; igrač jednostavno ima pravo biti u lošoj formi, podbaciti, uprskati, a Joškovo opravdanje duga je proljetna stanka. Čudo je da se Gvardiol uopće stavio Daliću na raspolaganje za SP nakon svega što je prošao i razina njegovih izvedbi zapravo je i očekivana; da Joško briljira na SP-u, to bi tek bila senzacija. Gvardiol je još uvijek naš najbolji lijevi branič, svjetska klasa, to je uklesano u kamenu!
Dobre vijesti uoči Gane
Hrvatska je u Torontu imala posjed lopte 49 posto, Panama je imala više šutova, 8:6, u šutovima u okvir bilo je 2:1 za Hrvatsku, u uspješnim dodavanjima 446:281 za vatrene, u kornerima 7:2 za Panamu...
U kontekstu susreta s Ganom, ovo je važan podsjetnik: hrvatska reprezentacija u 11 susreta s afričkim selekcijama – Marokom (3), Tunisom (2), Malijem, Senegalom, Kamerunom, Nigerijom i Egiptom (2) – ima 8 pobjeda, 2 remija i jedan poraz, 2019. od Tunisa u Varaždinu u prijateljskoj utakmici.
Utakmica Hrvatska – Gana igra se 27. lipnja u 23 sata po hrvatskom vremenu u Philadelphiji.
Otvori KEKS Pay
