Gotovo svaka velika nogometna nacija ima onog jednog igrača kakav se rodi jednom u sto godina, igrača kojeg se štuje kao božanstvo, čije se lice printa na majicama, čije se nasljeđe i talent prepričavaju iz generacije u generaciju. Brazil tako ima Pelea, Portugal Cristiana Ronalda, u Hrvatskoj je to Luka Modrić, a sljedeći protivnik vatrenih na Svjetskom prvenstvu u Kataru – Argentina – ima Lionela Messija, ali i još dva takva velikana – Diega Armanda Maradonu i Tomása Felipea Carlovicha.
>> Velika hrvatska fešta ispred hotela Vatrenih u Dohi: Atmosfera na vrhuncu uoči polufinala
S Ugljana u Rosario
No, zanimljivo je da obojica vuku korijene upravo iz Hrvatske. Kažu ljudi da je Engleska kolijevka nogometa, da svi putevi vode u Rim... ali kada se sve to zbroji i oduzme, nogometni putevi očito uvijek kreću iz Lijepe Naše.
Naime, Carlovich je bio sin hrvatskih emigranata Marija i Elvire koji su se 1940-ih doselili iz Hrvatske u Rosario. Otac Mario bio je s otoka Ugljana i izvorno se prezivao Karlović. Bio je vodoinstalater, a sa suprugom Elvirom imao je sedam sinova, od kojih je Tomás bio najmlađi te je bio poznat po nadimku El Trinche (vilica).
Živio je skromno, a u nogomet se zaljubio u djetinjstvu. Odlikovao se vrhunskom tehnikom, driblinzima i kontrolom lopte. Specijalnost mu je bio dvostruki "tunel", odnosno kada bi suparničkom igraču gurnuo loptu kroz noge, a kada bi se on okrenuo oko svoje osi, to bi još jednom ponovio.
Predviđali su mu mnogi veliku nogometnu karijeru, ali od nje nije bilo ništa. Glamur i slava nisu ga zanimali. Bio je boem i odbijao je igrati u klubovima izvan Argentine.
Većinu karijere proveo je u argentinskoj drugoj ligi, a njegove majstorije gotovo je nemoguće vidjeti jer postoji vrlo malo materijala. No, oni koji su ga imali priliku gledati uživo, uživali su.
Jose Pekerman opisao ga je kao najvećeg argentinskog talenta u povijesti. Za njegov život vezane su mnoge anegdote pa recimo da nije volio ići na treninge, a katkad ni na utakmice.
Cesar Luis Menotti želio ga je čak vidjeti u reprezentaciji za Svjetsko prvenstvo 1978. godine u Argentini te ga je pozvao na pripremne utakmice. No, ovaj se nije pojavio, a poslije je znao reći da je to zaboravio. Štoviše, Menotti je rekao kako mu se Carlovich ispričavao uz priču da je otišao na pecanje i nije se mogao na vrijeme vratiti jer je rijeka poplavila.
O njegovoj je veličini govorio i sam Maradona kada je 1993. godine dolazio u Newell's Old Boys iz Rosarija. Novinari su rekli da su ponosni što će najveći nogometaš svih vremena igrati za njihov klub, a Mali Zeleni je odvratio:
– Najbolji nogometaš na svijetu već je igrao ovdje, on se zove Carlovich.
Talentirani igrač hrvatskih korijena nogomet je igrao do 1983. godine, a nakon toga bio je zidar. Iako nije ostvario velebnu karijeru, govorio je da ne žali ni za čime te da je igrao iz ljubavi. Umro je u 74. godini nakon što je napadnut u Rosariju. Od udarca je pretrpio moždani udar i umro u bolnici.
S obzirom na to da je bio jedan od najboljih nogometaša u povijesti Argentine, a Hrvat je, ne bi bilo čudno ni da je istinita priča o tome kako naše korijene ima i Maradona.
Naime, njegov djed navodno je bio Mateo Kariolić s Korčule, koji je stariju kći Dalmu, Diegovu majku, nazvao po Dalmaciji. Maradona je isto ime dao i svojoj kćeri i jednom je rekao da se i ona zove po Dalmaciji.
– Rekli su mi da imam hrvatske korijene. Ali ne mogu to potvrditi. Po ocu imam baskijske korijene. Ako imam hrvatske korijene, dobro, imam hrvatske korijene – rekao je Maradona 2016., kada je u Zagreb došao na finale Davis Cupa u kojemu su igrale Argentina i Hrvatska. No, Lijepu Našu posjetio je i prije toga nekoliko puta. U samostalnoj Hrvatskoj prvi je put bio 1994., kad se Argentina u prijateljskoj utakmici na Maksimiru pripremala za Svjetsko prvenstvo.
Diego obožavao Petrovića
Nogometni velikan često je govorio da mu je Dražen Petrović jedan od najdražih sportaša i taj dolazak u Zagreb iskoristio je za posjet njegovu grobu. U Hrvatsku se vratio 2005. godine, kad je bio poseban gost na humanitarnom teniskom i nogometnom turniru u Novom Vinodolskom.
O njegovu nogometnom umijeću ne treba trošiti puno riječi. Bio je svjetski prvak s Argentinom 1986. godine, jedan je od najboljih i najpopularnijih nogometaša svih vremena.
Loptom je radio ono što i Mozart prstima na klaviru, ali bio je daleko od toga da je savršen. Imao je privatnih problema, što s izvanbračnom djecom, što s drogom, a ovisnosti o kokainu teško se rješavao tijekom igračke karijere. Zbog pozitivnih testova na doping-kontrolama bio je kažnjavan mjesecima i mjesecima zabrane igranja. A nakon igračke karijere bio je 2008. i izbornik Argentine. No, obrušio se na novinare te je zbog vulgarnog rječnika opet zaradio suspenziju.
Veliki Diego Maradona preminuo je 2020. od posljedica srčanog udara u 61. godini života.
No, ništa od navedenog ne umanjuje njegovu nogometnu veličinu i ljubav Argentinaca prema onome što je dao. On i Carlovich za tu latinskoameričku zemlju i dalje su dva buntovna virtuoza kojima se ponose, o kojima rado govore i na čijim će temeljima djecu učiti nogometu još godinama.
Sve utakmice, komentare i analize vatrenih pratite na portalu Večernjeg lista
A Janu po jamnici. Dobro da nije imao sina jer bi ga nazvai Teran