U prvoj epizodi nove sezone Večernjakovog serijala Raiffeisen Future Boost naša voditeljica Antonija Mandić ugostila je Domagoja Kordića, vlasnika pekarnice Kukuriku Artisan Bakery. Za nas je ovaj intervju bio pravi užitak jer nas je Domagoj uspješno uvukao u svoju priču, nadahnuo i pokazao nam da je jedan od rijetkih koji zaista žive za ono što rade, i to se vidi.
Iako je nedavno otvorio i drugu pekarnicu u samom centru grada, Mesničkoj 3, Domagoja smo posjetili u prvoj i „originalnoj“ pekarnici u Savskoj 156.
Kada smo toga jutra stigli, već je ispred bio formiran red, i to ne onaj nervozan red kakav zna biti ujutro pred pekarnicama kada u žurbi čekamo svoj doručak, već pomalo ritualna scena. Kupci različite dobi strpljivo su čekali, razgledavali vitrine dok stoje u redu i razmišljali za što će se odlučiti među hrskavim sendvičima, mirisnim croissantima i rustikalnim sourdough štrucama. Miris svježe pečenog kruha širio se na ulicu svaki put kada bi se otvorila vrata.
Da se ne guramo, i mi smo stali u red i kroz stakleni izlog gledali ekipu iza pulta kako vadi vruća peciva iz pećnica i slaže ih na police. U tom organiziranom kaosu među zaposlenicima smo prepoznali Domagoja.
Unatoč gužvi i stalnoj užurbanoj dinamici koja je vladala u pekarnici, već se izdaleka vidjelo da je Domagoj smiren i da je zapravo riječ o sasvim uobičajenom radnom danu, barem za njega, jer njegov uobičajeni dan podrazumijeva ustajanje u 4 ujutro.
Pekar i poduzetnik u svom elementu
„Ekipa, samo sekundu, evo me!“, rekao je dok je još jednom provjeravao nešto iza pulta u prostoru gdje se mijesi kruh. Vidjelo se da je u svom elementu, a nama je postalo jasno da neće biti lako pronaći trenutak mira. Dok smo se pripremali, Domagoj bi se svako malo nakratko povukao da provjeri kako napreduje fermentacija tijesta, posavjetuje se sa zaposlenicima oko sljedeće ture peciva ili da odgovori na pitanje nekog redovitog kupca koji se zanima za starter koji koristi za omiljenu štrucu. „Oprostite, evo samo sekundu da završimo ovo“, rekao bi svaki put uz osmijeh i nestao, a mi mu nismo zamjerili jer smo uživali u mirisima kojima je svaka nova tura iz pećnice ispunila prostor.
Prostor pekarnice nije se praznio, a šarena plejada proizvoda i kupaca stalno se izmjenjivala. Kad smo napokon uspjeli sjesti za stol u jednom dijelu pekare, Domagoj je konačno mogao odahnuti, a nama je bilo jasno da ispred nas ne sjedi „samo“ vlasnik, već i iznimno talentirani pekar i menadžer.
Od ideje do prepoznatljivog brenda
Pekarnica Kukuriku u vrlo kratkom vremenu postala je prepoznatljivo ime u Zagrebu, a Domagoj nam je otkrio svoj „jednostavan“ recept za uspjeh, a čiji su glavni sastojci strast, predanost i puno neprospavanih noći. Upravo su te neprospavane noći nadahnule Domagoja da svojoj pekarnici nadjene ime Kukuriku, koje simbolizira rano ustajanje – neizbježan dio pekarskoga posla.
Domagoj se za otvaranje pekarnice pripremao oko 5 godina: postupno je razvijao poslovni model, uz puno promišljanja i testiranja tržišta, pogotovo zato što je takav projekt dosta kapitalno intenzivan.
Iako je u početku bilo straha i nesigurnosti, prvi mačići nisu se bacili u vodu jer je reakcija kupaca pokazala da postoji želja i potreba za kvalitetnim pekarskim proizvodima. No, tu su bili i drugi izazovi: financijski, organizacijski i logistički, jer se Domagoj prvi put našao u ulozi poduzetnika, vlasnika i menadžera. Objasnio nam je da je početno ulaganje financirano osobnim sredstvima osnivača uz podršku partnera, bez prevelikog oslanjanja na kredite te uz pažljivo i odmjereno širenje poslovanja.
Jedan od najvećih izazova u svim industrijama balansiranje je kvalitete i troškova, a pogotovo u pekarstvu gdje cijene sirovina fluktuiraju iz dana u dan. Kukuriku se u proizvodnji, kako nam je pojasnio Domagoj, koristi isključivo vrhunskim prirodnim sastojcima poput prirodnih kvasaca, orašastih plodova i maslaca, što se na kraju odražava na cijenu, ali i na prepoznatljivost njihovih proizvoda. Kupci, kako oni u pekarnici tako i veliki restorani, brzo prepoznaju trud i autentičnost te su spremni odvojiti novac za kvalitetu.
Suradnja s restoranima prirodan je nastavak priče jer su restorani samo još jedni u nizu korisnika koji su prepoznali kvalitetu i uvrstili Kukuriku proizvode u svoje ponude, a ovaj oblik suradnje širi dobar glas i dostupnost proizvoda te osigurava stabilnost u poslovanju.
Odgovornost prema kupcima, ali i radnicima
No, stabilnost nikako ne znači opuštanje, već razmišljanje unaprijed, a Domagoj nam je potvrdio da itekako razmišlja o budućnosti, jer, kao poduzetnik, osim prema sebi i kupcima, ima odgovornost i prema svojim radnicima. Iako su odnosi, kako kaže, kao u maloj obiteljskoj pekarnici, želja mu je svojim radnicima omogućiti benefite kojih se ne bi postidjele ni neke velike organizacije, a tu posebno ističe treći mirovinski stup kao jednu od mogućih pogodnosti: smatra ga win-win rješenjem za sve. Kad poslodavac svojim zaposlenicima kao jedan od benefita nudi uplatu u treći stup, od nje i sam ima koristi u vidu poreznih olakšica, a s druge strane, pokazuje radnicima da drži do njihove budućnosti i financijske dobrobiti u mirovini.
Zaključno Domagoj ističe kako, bez obzira na to što poduzetništvo u Hrvatskoj, osobito u prehrambenom sektoru, zahtijeva prilagodljivost i strpljenje, uspjeh se postiže kada se ne srlja u prevelika ulaganja bez prethodnog testiranja tržišta i kada se fokus zadrži na izvrsnosti proizvoda. Za sam kraj s nama je podijelio kako ih u poslovanju ne gura dalje ideja o otvaranju velikog broja poslovnica, već nastojanje da Hrvatska ima pekarnicu pred čiju će vitrinu netko tko dođe iz Pariza ili Amerike stati i reći „Wow!“.
Sadržaj nastao u suradnji s Raiffeisen mirovinskim fondovima.
