Rukometaši Hrvatske poslali su iz Osla, na turniru gdje su igrali protekli vikend, jako lošu sliku o sebi rukometnom svijetu. Dvije su utakmice uvjerljivo izgubili, od Norveške i Danske, dok su jednu jedva dobili (Argentina), i to uz 20 obrana Mateja Mandića. Posebno bode u oči poraz od minus 15 protiv Danske.
Slabo smo trčali...
U redu, Danska je trostruki svjetski uzastopni prvak, prvi kandidat za zlato na Olimpijskim igrama u Parizu, ali kvaliteta igrača koje trenutno ima Hrvatska nije za tako velik minus. Dagur Sigurdsson, izbornik Hrvatske, ostao je zabrinut nakon poraza od Norveške, onda mu se malo vratila boja u lice kada smo pobijedili Argentinu, a nakon poraza do Danske ostao je u blagom šoku.
– Gledajte, Sigurdsson je sigurno vrhunski trener, ali nije računao na naš mentalitet. On je godinama radio u Njemačkoj i Japanu, a u tim zemljama igrači kada obuku nacionalni dres postaju kamikaze. On je mislio da će se nešto slično dogoditi i s Hrvatskom. Jedan se dio toga i dogodio na kvalifikacijskom turniru u Hannoveru, kada smo s tri pobjede izborili plasman na Igre, no s našim se pravim mentalitetom sreo kada nije tako važno, kada se igra prijateljski turnir. U glavama je naših igrača misao vodilja – ako se ne igra ni za što, onda nema potrebe da se gine na parketu. E, sad je od igrača do igrača kako se tko ponaša kada igra za reprezentaciju. Neki to shvate ozbiljno, neki manje ozbiljno, a neki neozbiljno. Barem tako izgleda kada pogledate sve tri utakmice u Oslu. Ali, kako to da je Norvežanima i Dancima jako bitno da pobjeđuju u prijateljskim utakmicama, a nama nije? Kod njih nema lako ćemo – priča Nenad Šoštarić, bivši izbornik hrvatske ženske reprezentacije s kojom je osvojio broncu na EP-u 2020. godine.
Činjenica je da naši igrači uopće nisu trčali u sve tri utakmice?
– Istina. I sada se postavlja pitanje zašto je to tako. Ispada da svi ti igrači slabo treniraju u svojim klubovima. Ali, istina je možda neka druga, ne znam. Puno naših igrača igra u inozemnim klubovima. Opet, tamo ne igraju svih 60 minuta, dosta ih igra ili samo u obrani, poput Mamića i Duvnjaka, ili samo u napadu, poput Karačića. Cindrić igra svaku drugu, treću utakmicu za Dinamo iz Bukurešta. Mene najviše zabrinjava taj odnos igrača prema nacionalnom dresu. Ne vjerujem da je ijednom igraču u interesu da se ovako sramoti, pa makar se radilo o prijateljskom turniru. Znam, brzo će se zaboraviti ovaj debakl ako ostvarimo dobar rezultat u Parizu ili još bolje ako osvojimo medalju. Ali, za medalju moramo igrati još bolje od onoga što smo igrali u Hannoveru.
Moramo vratiti motiv
Sigurdsson za sve ono što se događa na Igrama neće više imati nikakav alibi. Naime, za ovaj je turnir imao samo dva, tri treninga, a za Igre će imati pripreme od 45 dana, koliko financijski pokriva Hrvatski olimpijski odbor. Vjerujem da će to biti paklenih 40 dana za igrače. Ali, cijena je medalja na Olimpijskim igrama, a to nije mala stvar – priča Šoštarić.
Sigurdsson će sigurno dobro analizirati sve tri utakmice iz Osla?
– To je sigurno i dobro će podcrtati sve ono što nije bilo dobro. A puno toga nije bilo dobro. Morat će se Dagur što prije prilagoditi našem mentalitetu, jer da će dvadeset i nešto igrača prihvatiti skandinavsko, odnosno njegovo poimanje rukometne igre, neće ići. A koliko će uspjeti u tome, vidjet ćemo. Pred njim su dva velika natjecanja – Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo, kojem smo domaćini. Bitno je da popravi voljni trenutak kod naših igrača, bitno je da se pronađe dovoljno dobar motiv u svakoj utakmici, pa i prijateljskima, da se ovakav poraz više nikada ne dogodi – zaključio je Šoštarić.
