Iz Tokija su jučer u Zagreb, a potom u Split, doputovale hrvatske sportske dragocjenosti. t. Iz Japana su se vratili prvi hrvatski osvajači medalja na ovogodišnjim Olimpijskim igrama. Zlatna Matea Jelić i brončani Toni Kanaet, zajedno s trenerima, u zagrebačkoj zračnoj luci dočekani su od političara, sportskih dužnosnika i pokojeg zagrebačkog tekvondaša, dok im je Split priredio doček za pamćenje. S bakljadom.
Umjesto da spava sa šampionskim mirom u glavi, najnovija olimpijska pobjednica tijekom interkontinentalnog leta vrtjela je u glavi nešto drugo:
- S obzirom da u finalu baš nisam slušala trenera, razmišljala sam što bih još trebala popraviti i tome ću vrlo brzo prionuti. Samo da se malo podružim sa svojom obitelji, da odemo negdje malo na more, da ih izgrlim.
Razmišljala je Matea i o reakciji nekih srpskih medija koji su joj zamjerili što uzdiže Oluju na što su se po forumima i društvenim mrežama nadovezali i kojekakvi sumanuti tipovi, Hrvati zacijelo nisu, koji su joj čak i prijetili. Obazire li se ona uopće na to?
- Drago mi je da ste to spomenuli. Ja sam rođena u Hrvatskoj i zauvijek ću biti Hrvatica. Putujem dosta po svijetu i ne dijelim ljude ni po čemu nego samo na dobre i loše. A ti ljudi koji se tako izražavaju su jednostavno loši ljudi i ja im želim sve najbolje i da nađu svoj mir.
Što bi trebalo biti sporno u tome što hrvatska sportašica slavi hrvatski nacionalni praznik?
- Ne znam niti ja. Uostalom, ja volim svoju domovinu a za Oluju osjećam veliku ljubav kao i prema svojoj zemlji. Moj tata je bio u ratu i meni je drago kada vidim naše vojnike odnosno da imamo tu snagu. Nisam ništa htjela okrenuti na mržnju. Znam tko sam i od kuda sam i nije me toga sram.
No, nekima u Srbiji oslobodilačka akcija hrvatske vojske zvana "Oluja" očito je trn u oku pa ih tako žulja i to što Matea, kao Kninjanka, slavi taj dan. No, u toj zemlji Matea ima dosta sportskih prijatelja a oni joj to ne zamjeraju.
- Njihovi mediji su izvukli neku moju rečenicu, a sve što ja osjećam prema njima je poštovanje. Uostalom, ja sam u Srbiji bila puno puta, a čak sam i nakratko živjela kod Milice Mandić. A ona je nevjerojatna osoba, tako je pozitivna i draga, obožavam njen osmjeh.
Tako se Matea, čovjekoljubivo, ponašala i u Olimpijskom selu gdje je imala priliku upoznati najboljeg tenisača današnjice Novaka Đokovića.
- Braća Sinković su sjedila s Đokovićem, a ja sam baš taj dan osvojila zlato pa su me pozvali k njima za stol. Pričala sam normalno s Đokovićem, toliko je skroman i dobar, Sinkovići također. Baš sam zahvalna što sam imala priliku ih upoznati. To su pravi šampioni.
Kaže da se od svih hrvatskih sportaša s Valentom i Martinom najviše družila.
- Ja se njima iskreno divim a oni su mene prihvatili kao sebi ravnopravnu pa sam se s njima i najviše povezala. Baš su dragi ljudi. Sviđa mi se to što su tako skromni, po njihovu zagrljaju osjetila sam koliko im je drago što sam osvojila olimijsko zlato.
POGLEDAJTE VIDEO: Doček Matee i Tonija u Splitu
Zajedništvo koje se među hrvatskim sportašima u Olimpijskom selu, Mateu se očito jako dojmilo.
- Zahvalna sam što sam imala priliku upoznati takve šampione kao što su Damir Martin, Sara Kolak i drugi naši vrhunski sportaši. Povezanost nas Hrvata, u toj našoj zgradi, u tako malo vremena, bila je nevjerojatna. Kada sam osvojila zlato, svi oni koji sutradan nisu nastupali, čekali su me do iza ponoći i osjetila sam koliko im je svima jako drago.
Pod istim dojmovima o socijalnom dijelu olimpjske priče bio je i brončani Kanaet:
- Imao sam priliku spoznati što je to olimpijski duh. Osjetilo se da je to nešto više nego što su velika natjecanja u našem sportu. Pogotovo kada sam osvojio medalju. To je neopisiv osjećaj kakvog nisam imao niti na jednom natjecanju dosad.
Odlazeći u Tokio Toni je najavio borbu za zlato. Sada je to opet učinio ali u svezi s Parizom 2024.
- Ovo je prekretnica moje karijere. Ja sada imam još više motiva i želim olimpijsko zlato.
Još više motiva zacijelo će imati i Ivan Šapina i Kristina Tomić koji ovaj put nisu uspjeli i koji nisu, od HOO-a, dobili dukate od 14-karatnog zlata. No, zato jesu izbornik Toni Tomas i trener Veljko Laura kojima je od velike pomoći u Tokiju bio kolega Dean Mesarov.
>> Pogledajte: Zlatnu i brončanu medalju naši Matea i Toni proslavili su uz šampanjac i tortu!
Matejice, sunce moje prekrasno...Pusti miševe neka cvile....Dokazano je da kad perje leti nisu toliko jaki...Tebi hvala što si nas učinila ponosnima.. 🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷