Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 197
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
TOKIO 1964.

Hrvatski olimpijac odbio je Bullse zbog drugog posla, a Đani je bio brži od autobusa

29.07.2021.
u 21:30

Naime, priča se da je bio brži od autobusa na kat koji je u vrijeme njegova školovanja vozio na relaciji Kaštela – Trogir. Sportski uzori bili su mu Jesse Owens i Pele

Na Olimpijskim igrama u Tokio 1964. godine sudjelovalo je 75 sportaša s područja bivše Jugoslavije, od kojih je 25 bilo Hrvata. Najbrojniji Hrvati bili su u vaterpolu, od 11 igrača čak ih je osam bilo iz Hrvatske – Ozren Bonačić, Antun Nardelli, Vinko Rosić, Frane Nonković, Zlatko Šimenc, Karlo Stipanić, Ivo Trumbić i Zoran Jovanović. Osvojili su srebro, a neki od njih (Bonačić, Stipanić, Trumbić) zlato četiri godine poslije u Meksiku. Od njih osmorice živi su još Bonačić (79), Šimenc (82), Nonković (82) i Stipanić (79).

Poslije OI slavlje s Dinamom

Velike karijere, igračke, ali i trenerske, napravili su njih osmorica. Posebice Bonačić, koji se može pohvaliti s pet naslova pobjednika Kupa prvaka, četiri kao igrač i jedan kao trener Mladosti). Ozren Bonačić je ujedno jedan od najtrofejnijih pojedinaca u povijesti Kupa/Lige prvaka te Hrvat s najviše europskih kruna. Kao igrač 5, odnosno jednako kao Srbi Mirko Sandić, Andrija Prlainović, Duško Pijetlović, Talijan Stefano Tempesti te dvojica mađarskih legendi, Tamas Kasas i nažalost od prošlog ljeta pokojni Tibor Benedek. No, kada se igračkim naslovima pridoda i jedan trenerski, tada je od Ozrena Bonačića bolji samo jedan – Talijan Giuseppe Pino Porzio (ukupno 7 naslova prvaka, igračkih i trenerski). S Bonačićem je poravnan još samo Igor Milanović (4 igračka i 2 trenerska naslova).

U nogometnoj reprezentaciji igrala su četiri Hrvata – Zlatko Škorić, Rudi Belin, Milan Čop, Marijan Brnčić i Slaven Zambata. Od njih petorice četvorica su s Dinamom (Škorić, Brnčić, Belin, Zambata) tri godine poslije osvojila Kup velesajamskih gradova. Milan Čop nakon BSK-a iz Slavonskog Broda i Crvene Zvezde karijeru je nastavio u Americi.

U veslanju je nastupio 1964. hrvatski dvojac s kormilarom – Slavko Janjušević i Ante Guberina (kormilar Zdenko Balaš), a u osmercu je bila hrvatska-slovenska kombinacija. Od Hrvata članovi posade bili su Mandić, Martić i Skalak. U plivanju je nastupio legendarni Veljko Rogošić. Malo tko će ga pamtiti po plivačkim nastupima premda je iza sebe imao nastupe na Igrama u Rimu i Tokiju, na Europskom prvenstvu 1962., na Mediteranskim igrama 1963., 1967. i 1971. godine. Jasno, svi ga se sjećaju i pamte kao vrsnog plivačkog maratonca. Natjecateljskim plivačkim maratonima počeo se baviti u ranim 30-im godinama na zalasku profesionalne plivačke karijere, a prvi maraton bila je dionica Supetar – Split iz 1971. godine. Iste je godine u talijanskom Riccioneu osvojio prvi naslov svjetskog prvaka, a od 1971. do 1974. godine proglašavan je za najboljeg maratonca svijeta. Pobjeđivao je na mnogim svjetskim plivačkim maratonima koji uključuju Saguenay, Aleksandriju, Sydney, Cookov prolaz, Jangce, Tai, Mar del Platu te Ontario, gdje je postavio svjetski rekord. Uz njega u Tokio je plivao još jedan naš plivač, Slobodan Dijaković.

Divokozi uzor bio Pele

U košarkaškoj reprezentaciji igrala su tek dva Hrvatska 1964. godine – Josip Đerđa i Zvonko Petričević. Naravno, veću košarkašku karijeru kao igrač i trener napravio je Pino Đerđa, no malo je poznato da je Đimi Petričević bio diplomirani arhitekt i vrsni likovni umjetnik: slikar i grafičar, koji je djela izlagao diljem svijeta. Svirao je klavir, bio je veliki ljubitelj klasične glazbe, književnosti i filmske umjetnosti. Igrao je za Lokomotivu iz Zagreba. U četiri sezone bio je najboljim strijelcem državnog prvenstva. U prosjeku je postizao 25 koševa po utakmici. Planirao je igrati u NBA. Zato se zaputio u SAD, gdje je bio u profesionalnim košarkaškim kampovima. Uspješno ih je prošao i trebao je igrati u NBA s Chicago Bullsima, no odlučio se za poslovnu karijeru, kao arhitekt.

U gimnastici je Hrvatsku predstavljao Ivan Čaklec. Tokio su mu bile treće Igre, nakon Helsinkija i Rima. Osvajač je brončanog odličja na Europskom prvenstvu 1957. u Parizu u disciplini konj s hvataljkama.

I na kraju, u atletici smo imali jednog Hrvata – Đanija Kovača. Zvali su ga Divokoza, a za njega je vezana jedna legenda. Naime, priča se da je bio brži od autobusa na kat koji je u vrijeme njegova školovanja vozio na relaciji Kaštela – Trogir. Sportski uzori bili su mu Jesse Owens i Pele. Kao klinac trenirao je nogomet u Jadranu iz Kaštel Sućurca, a u četiri utakmice dao je 14 pogodaka. 

>> Pogledajte: Zlatnu i brončanu medalju naši Matea i Toni proslavili su uz šampanjac i tortu!

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije