Dagur Sigurdsson, izbornik rukometaša Hrvatske, do posljednjeg trenutka čekao je s popisom od 18 igrača, koliko ih može prijaviti za prvi krug, za utakmice protiv Bahreina (večeras u 20.30 sati), Argentine (17. siječnja) i Egipta (19. siječnja). Od tih 18 igrača dvojica će na tribine, a 16 u zapisnik za prvu utakmicu.
Tko će pokušati osvojiti medalju nakon pet godina na velikim rukometnim natjecanjima, odnosno tko će pokušati osvojiti medalju na svjetskom prvenstvu, koju čekamo još od 2013. godine, kada smo u Španjolskoj osvojili broncu? Rekli bismo da je ovo velika prilika generacije koja je rođena 1998. godine, a u nju spadaju Martinović, Glavaš, Grahovac, Lučin, D. Mandić, Srna i Šipić. Njima će pomagati trojica veterana: 37-godišnji Domagoj Duvnjak, 36-godišnji Ivan Pešić te 32-godišnji Luka Cindrić, ali i neki novi klinci poput Ivana Pavlovića (22 godine) i Dominika Kuzmanovića (22). Među srednje mlade spadaju dvojica ljevaka – Maraš i Klarica. Najviše igrača u reprezentaciji dolazi iz njemačke (pet), mađarske (četiri) i hrvatske lige (četiri). Dvojica igraju u Francuskoj te po jedan u Poljskoj i Švicarskoj.
Ekipu iz hrvatske lige predvode zagrebaši. Zvonimir Srna, iako dolazi iz poznate nogometne obitelji – stric mu je legendarni Darijo Srna – odlučio se za drukčiji put. Počeo je s nogometom, gdje je igrao na poziciji desnog beka poput svog strica, ali je 2009. godine definitivno odabrao rukomet. Na tu odluku značajno je utjecala činjenica da je njegova majka Ivana bila rukometašica, a rukomet je u to vrijeme u Metkoviću bio dominantan sport. Zbog svoje visine od 202 centimetra dobio je nadimak Div iz Metkovića. Filip Glavaš otkrio je da neće brijati svoje prepoznatljive brkove, no na pitanje bi li to ipak učinio u slučaju osvajanja medalje, bez razmišljanja je odgovorio: “Može, dogovoreno!” Luka Lovre Klarica, Zadranin kojem je draže kada ga ljudi zovu Luka, a ne Lovre, zapravo je prvo trenirao nogomet. U vrijeme đačkih dana prebacio se na rukomet, počeo igrati na poziciji krila, ali onda se dogodio boom. Klarica je eksplozivno izrastao, danas je visok 198 centimetara, zbog čega je impozantna pojava na parketu. Uzor mu je Petar Metličić, legendarni hrvatski rukometaš koji je osvojio olimpijsko zlato s reprezentacijom u Ateni 2004. i svjetsko zlato 2003. godine. Inače, Klaricu je krajem 2023. uhvatila teška bolest. Imao je mononukleozu, zbog koje je propustio završnicu prošle sezone i izgubio čak 10 kilograma.
Duvnjak se javio nakon bolnog poraza: 'Tužan sam, razočaran, a ovo je moje mišljenje o našoj reprezentaciji
Njemačku koloniju predvodi Domagoj Duvnjak, kapetan Kiela, koji se na ovom turniru oprašta od dresa reprezentacije, u koji je ušao 2007. godine. Kao debitant morao je pjevati pred svima, to je oduvijek bio običaj u reprezentaciji.
– Pjevao sam, i to dvaput. Prvi put, kada sam došao kao debitant, izveo sam pjesmu “Sve je ona meni”. Drugi put sam pjevao kada smo bili u Zadru, na kvalifikacijskom turniru za odlazak na Olimpijske igre u Pekingu. Bio mi je rođendan i zapjevao sam “Ne dirajte mi ravnicu”. Iskreno, bolje je zvučalo nego prvi put – rekao je Duvnjak.
Ivanu Martinoviću, kad je bio dječak, uzori su bili Duvnjak i Balić. Kada je pozvan u A reprezentaciju, na kvalifikacijama za Euro 2020. u Osijeku Dule i on bili su cimeri. Sa sobom uvijek ima fotografiju s Eura u Beču 2010., kada se fotografirao s Duvnjakom.
– Imao sam osam godina kada sam se okušao u rukometu sa starijim bratom. Prvo smo trenirali nogomet, ali smo se obojica na kraju odlučila za rukomet. Stariji brat, dvije mlađe sestre i ja, svi se bavimo istim sportom, a roditelji nas prate na utakmicama. Da nije bilo njih, teško bismo ovo ostvarili – rekao je Martinović, ljubitelj košarkaške NBA lige i LeBrona Jamesa.
Dominik Kuzmanović sa svoja 193 centimetra visine idealne je građe za vratarsku poziciju. Zanimljivo je da njegov put do rukometnoga gola nije bio izravan – prvo je trenirao taekwondo, sport u kojem je njegov ujak osvojio medalje na svjetskim i europskim prvenstvima. Rukomet je počeo trenirati s pet godina, nakon što je njegov brat Matej krenuo trenirati ovaj sport. Isprva je igrao na poziciji krila jer je bio najniži u ekipi, no spletom okolnosti, kada je jednom prilikom nedostajao vratar, stao je na gol i tako započeo svoju vratarsku karijeru.
U Bundesligi igra i David Mandić, i to u vodećoj momčadi, Melsungenu. Svoju rukometnu priču započeo je u mladim kategorijama RK Izviđač iz Ljubuškog, gdje je pokazao izniman talent i potencijal. Dolazi iz rukometne obitelji – njegov bratić Matej Mandić također je hrvatski rukometni reprezentativac koji igra na poziciji vratara. Završio je Srednju strukovnu školu Ruđera Boškovića u Ljubuškom, pokazujući da uz sportsku karijeru nije zanemario ni obrazovanje.
Luka Cindrić u mladosti se bavio nogometom prije nego što se u potpunosti posvetio rukometu. Umalo je završio kao veznjak Dinama. Njegov nadimak među suigračima je Cindra, a posebno je cijenjen zbog svoje sposobnosti organizacije igre i brzog donošenja odluka na terenu. Kad je prelazio iz Metalurga u Vardar, šest mjeseci nije imao pravo nastupa za novi klub, pa je vrijeme “ubijao” u svome gradu. Trenirao je s Ogulinom, za koji su igrali uglavnom tinejdžeri. Cindrić, tada već poznati rukometaš, uredno je nakon treninga vozio mlađe suigrače kući, ali ne samo njih. Čak je i čistačicu koja je radila u dvorani čekao da završi s poslom pa bi i nju odvezao kući.
