Zadarski pjevač Mladen Grdović vraća se nastupima nakon mjeseci karantene. Prošli je vikend tako nastupio kao poseban gost iznenađenja na jednoj svadbi u Puli, a priprema i nove pjesme. Pogledao je i emisiju “Tvoje lice zvuči poznato”, u kojoj ga je imitirala Neda Parmać.
– Neda me odlično kopirala, ponajprije što se tiče gestikulacije, ali puknuo sam od smijeha kad se odjednom iznad mene pojavio Bepo kao Isus. Fascinantno mi je kako oni rade te maske. Nije lako kopirati moj lik. Lakše je recimo kopirati Mišu Kovača, samo nalijepite brkove, stavite njegovu frizuru i raširite ruke i svi znaju da je to Mišo. Žao mi je samo što Neda nije dobila više bodova – kaže nam Mladen, koji je podsjetio da je tu pjesmu napisao u New Yorku 1994. godine. Ta je pjesma sad postala poput dalmatinske himne, nema tko je ne pjeva, od naših sportaša pa do običnih ljudi. Kada sam je napisao, klape nisu bile toliko popularne, a ja sam je odmah zamislio kao duet pa sam se sjetio rođaka Bepa. Ideju sam dobio kad sam vidio da skupa pjevaju Pavarotti i Julio Iglesias. Bepo je bio pravi tenor, tada samo poznat u Zadru, a zahvaljujući toj pjesmi za njega su svi saznali – rekao je Grdović, koji je prvi put ovo ljeto u 40 godina karijere ostao kod kuće, umjesto da je na turneji.
– Što sam napravio? Okrenuo sam se sportu, izbacio bevandu i smršavio sedam kilograma. Prilagodio sam se obitelji i provodio vrijeme s ljudima koje nisam dugo vidio. Nikad se više nisam kupao, išao sam na ribe s rođakom Šimom – kaže Mladen, koji je ponovno u dobrim odnosima sa suprugom Brankicom.
– Ma ne razvodimo se, ona je podnijela zahtjev još prije tri godine i to je iza nas. Mi smo super, bez svađe nema ni velike ljubavi. Evo prije neki dan išli smo vidjeti moju tetu koja ima 97 godina. Brankica je često kod svojih budući da su joj mama i tata bolesni pa se brine o njima. Nije nikome lako, ljudi imaju sve manje novca – kaže Mladen, koji se dodirnuo i mjera Kriznog stožera.
– Mislim da su totalno zapustili sve umjetnike. Pa evo, i vi ste novinari nastradali od svega ovoga. Meni je propala turneja sa Željkom Bebekom u Kanadi, sad smo to ponovno odgodili za Uskrs iduće godine. Nitko nije vratio ulaznice, svi žele i dalje da dođemo – kaže pjevač, koji je na proteklim izborima bio kandidat na listi HGSS-a Željka Keruma. Sad misli da to nije dobra ideja.
– Kerum i ja prijatelji smo više od 30 godina. Iskreno, više sam mu htio pjevati u kampanji, a na listi sam se našao slučajno. O politici nemam pojma niti me interesira, iako sam političarima više puta pjevao. Mene prije svega zanima da se hrvatski narod oporavi, a mislim da će oporavak biti malo dulji. Malo sam skeptičan prema svemu tome, puno je tu igara svjetskih moćnika koji žele pojačati svoj budžet, a mali ljudi će propasti. Evo, u Južnoj Americi postoje samo bogati i siromašni, nema srednje klase. Bojim se da će tako biti i kod nas. Korone se ne bojim, mislim da treba dobro pojesti i unositi dosta vitamina. Ljudi su se uvijek razbolijevali, nitko ne zna što će sutra biti – kaže Mladen, koji jedva čeka ponovno pjevati na velikim koncertima. Do tada vježba svaki dan.
– Operirao sam meniskus pa ne mogu brzo trčati. Trčim laganim tempom sedam kilometara. Poznato vam je da sam se u mladosti bavio veslanjem, bio sam kormilar braći Bajlo. Tri puta bili smo prvaci bivše države i osvojili smo više od 15 zlatnih medalja na međunarodnim natjecanjima. Bio sam najbolji kormilar u tadašnjoj državi, a nisam imao ni 15 godina. Često me zovu na razna druženja, no izbjegavam to otkad ne pijem. Zovu me i moji prijatelji sportaši, neki dan zvao me Borna Ćorić iz Pariza, ljetos sam bio kod Luke Modrića u Kožinu pa smo malo zapjevali. Smijao sam se kad mi je pričao kako ga Ronaldo na početku nije volio pa ga je zavolio kad mu je počeo dodavati lopte “kao na pijatu”. Sve su to normalni ljudi, kaže Mladen, koji se, za razliku od kolega koji su se u koroni počeli baviti drugim poslovima, misli baviti samo glazbom.
– Ja sam cijeli život u glazbi i sportu, ne znam ništa drugo. Kuhanjem se ne bavim, ne znam ni juhu skuhati ni ispeći jaje. Neki koji su konobari mogu se vratiti svom poslu, a ja samo znam svirati i skladati. Kada se sve otvori, ponovno ću napraviti humanitarni koncert i nastaviti pjevati. Kod nas nema mirovine, dok ide, ide – zaključio je Grdović.
"Grdog" za gradonacelnika... grada vinograda...