"Znaš kako bih ja tebe portretirala? Kao blaženu... j...nu sveticu."
"Da, često mi to kažu." Blaženu sveticu glumi Anna Kendrick, jedna od rijetkih glumica koja sa svojim sjajno kontroliranim osjećajem za humor može o sebi u filmu mirno reći da je moderna svetica. To je prizor iz njezinog velikog hita "Slatka mala tajna" (u originalu A Simple Favor, 2018.). Početkom 2025. u kina dolazi drugi nastavak ovog zabavnog trilera s elementima komedije ili, možda bolje rečeno, komedije s jakim, mjestimice preotkačenim i neuvjerljivim kriminalističkim zapletom. Oba nastavka režirao je Paul Feig, veoma uspješni redatelj suludih, raspojasanih komedija. Scenarije za oba filma napisala je Jessica Sharzer, iskusna scenaristica serija, među ostalim je napisala i nekoliko epizoda popularne serije "American Horror Story".
Scenarij za film "Slatka mala tajna" nastao je prema istoimenom romanu, prvijencu Darcey Bell, koji su kritičari opisali kao "Nestalu" (Gone Girl), ali na amfetaminu, ekstaziju i kokainu. U mnogim elementima i film je upravo takav.
Nestalu sociopatsku manipulatoricu, ženu koja je toliko seksi da za njom sline i muškarci i žene, u ovom filmu glumi veličanstveno atraktivna Blake Lively. Uz to, toliko je nabrijano odjevena da moram konstatirati da je izvrsna i iskusna kostimografkinja Renée Ehrlich Kalfus za ovaj film uspjela osmisliti power dressing 2.0. Da, Blake je odjevena da impresionira sve oko sebe ili, još bolje, odjevena da ubije (u pojam) žene i podčini muškarce.
No, Anna Kendrick, svetica iz predgrađa, mama iz udžbenika, koja je spremna na sebe preuzeti sve školske priredbe, izlete, kuhanja i dekoracije, video blogerica koja na koncu prikupi milijune sljedbenika za svoje savjete drugim mamama, savršeno se nosi s Blake. Anna Kendrick prava je zvijezda ovog filma. Ona je tu neka vrsta moderne gospođice Marple, amaterke detektivke Agathe Christie, koja u slobodno vrijeme uspijeva razriješiti nemoguće tajne te stare i nove zločine. Bez obzira na neke pretjeranosti, jedva čekam drugi nastavak.
Meni je film posebno zanimljiv jer započinje kao jedna od onih priča u kojima obična, mala, usamljena i pomalo izgubljena kućanica, koja u životu nema ništa drugo osim svoje uloge savršene majke, čak nema ni muža, upada u zamku, u ralje glamurozne, sociopatski hladne prevarantice. Uvjeren si da će to biti priča o žrtvi, o svijetu velikog novca, grabeži i luksuza koji od šuba pojede, žrtvuje jadnicu.
No, baš kao i u slučaju gospođice Marple, bezazlena provincijalka skriva veliku snagu, sabranost uma i ne dopušta da je se pretvori u žrtvu. Ona se bori, i to uspješno. Na neki način, ona je mali David koji pobjeđuje Golijata. Do neke mjere. Takav obrat u ženskim rolama poprilično je rijedak u filmovima i zato mi je film posebno drag.
Sve to ne bi uspjelo da Anna Kendrick (39) nije tako sjajna i pametna glumica. Sitna kao vrapčić, ne osobito lijepa, sjajno vodi svoju karijeru. Ona već dugo sudjeluje u svojim projektima i kao producentica, a nedavno je režirala svoj prvi film, "Woman of the Hour" (Žena trenutka), koji se veoma uspješno prikazuje na američkom Netflixu, a kod nas valjda tek treba doći. I taj film, za koji je već dobila jednu festivalsku redateljsku nagradu, pokazuje Kendricksičin izvanredni filmski instinkt.
"Woman of the Hour" je film možda najpopularnijeg žanra danas, krimić temeljen na istinitom zločinu, odnosno zločinima stvarnog serijskog ubojice Rodneyja Alcale, koji je sedamdesetih hladnokrvno ubio, prije toga i seksualno zlostavljao - neki procjenjuju - do 130 žena, a osuđen je za sedam ubojstava. Rodney, kao i većina njemu sličnih, savršeni je manipulator, uspijeva se predstaviti svojim žrtvama kao simpatični dugokosi hipi koji ih "kuži", spasilac... No, izdvaja se po tome što se hladnokrvno i samouvjereno prijavio na neku ranu američku inačicu reality showa i nastupio na televiziji uvjeren da je zvijezda.
Ubojica doista, u stvarnom životu, nastupi na televiziji, nakon što je već poubijao nekoliko žena, i to u showu znakovitog imena "Dating Game" (u slobodnom prijevodu, Pronađite si partnera). Rana eksploatacijska emisija na entu potenciju uključuje i neku jadnu djevojku kojoj jedva da plate televizijski nastup, sve je odurno jeftino, puno prostačkih seksualnih aluzija. Takmičarka ne vidi potencijalne partnere skrivene iza paravana, no pomoću svojih pitanja upućenih tim trima muškarcima te njihovih odgovora, treba odlučiti koji je od njih potencijalno savršeni materijal za izlazak i flert. Tu jadnu ženu, provincijalku koja je došla u Hollywood sa željom da se probije kao glumica, opet izvanredno portretira Anna Kendrick.
Film je režiran kao napeti triler u kojem se niz ubojstava iz prošlosti izmjenjuje s prizorima iz vremena snimanja showa. Ono što ledi krv u žilama, to je ženska bezazlena otvorenost, hipijevsko uvjerenje da su svi ljudi dobri i da je bliskost moguće ostvariti instantno, ta moderna ženska, djetinja naivnost. Kad te žene "naiđu na svojeg vuka", opasnog predatora koji se pravi da je umjetnički fotograf nadahnut ženskom ljepotom - upravo ono što Zeitgeist, duh vremena traži - one nisu pametne kao Crvenkapica, već mu srljaju u ralje. Prva žrtva koju vidimo je žena koju fotografira u pustinji, koja mu priča da je došla u Kaliforniju s tipom koji joj je obećao da će je oženiti jer je trudna, ali je ubrzo nestao i ona je sad izgubljena. Gleda mu u oči i sretna je da je netko razumije... Ta njezina iskrenost i njegova hladna, proračunata bestijalnost, to je izvanredno prikazano. A podloga svemu upravo je taj stalni motiv Anne Kendrick, kako ne postati žrtva, kako se obraniti.
Neposredno prije filma "Women of the Hour" Anna je snimila film "Alice, Darling" (2022.), suptilnu psihološku dramu o ženi koju mentalno zlostavlja pretenciozni umjetnik, jedan od onih partnera koji uspijevaju ženi nametnuti ideju da ni u čemu nije dovoljno dobra, da se nedovoljno trudi oko svojeg izgleda i njihova odnosa. Međutim, čak i u ovom filmu (koji je režirala Mary Nighy, kći poznatog engleskog glumca Billa Nighyja, nezaboravnog vulgarnog, starog pop pjevača iz film "Love Actually") Anna ne pristaje na ulogu žrtve, probija se iz čahure i odlučuje se boriti.
Spomenut ću samo još jedan meni važan film Anne Kendrick, u kojem se dokazala kao sjajna glumica koja se posve mlada odlično nosila s iskusnijim zvijezdama, Georgeom Clooneyjem i Verom Farmigom. To je film Jasona Reitmana "Up in the Air" (Ni na nebu, ni na zemlji, 2009.) u kojem je ona opet pametna, suštinski ispravna obična djevojka iz malog američkog grada u kojem još uvijek vladaju zdravorazumski instinkti koji upravljaju time kako živjeti.
Na neki način Anna Kendrick za mene je kao John Krasinski (45), kojeg je časopis People ove godine proglasio najseksepilnijim živućim muškarcem. Ta je titula u Americi glumcima itekako važna, iako zvuči veoma frivolno. Donosi slavu i nove uloge. Sam Krasinski rekao je da se jednom njegova žena, glumica Emily Blunt, "zaprijetila" da će njihovu čitavu kuću (oni žive u Brooklynu, mirnim, sretnim građanskim životom s dvije kćerkice) oblijepiti tapetama njegovog lika s tom njegovom titulom na naslovnici.
Na određeni način, ta titula, koja se dodjeljuje od 1985., odlično odražava duh vremena u SAD-u. U početku su birali zaista muškarce koji bi mogli biti pandan ženama na naslovnici Playboya, dakle nesumnjivo lijepe, seksi tipove. Prvi najseksi živući muškarac bio je Mel Gibson, a istinski lijepi Richard Gere, Brad Pitt, George Clooney i Johnny Depp dva puta su nosili tu titulu. No, titula je vremenom postala signal što se u "društvu nosi", što "igra"'.
E sad dolazimo do Krasinskog. Mnogi su po društvenim mrežama komentirali da on nije posebno zgodan, da je ukrao nagrade nekim muškim komadima iz serije "Bridgerton" i tome slično, no on je izvanredno pogođen za naše vrijeme. On je suprotnost svakom ekstremizmu, svakom P. Diddyju s njegovim mahnitanjima, zlostavljačkim freak off partyjima na kojima se droga i alkohol koriste kao pomoćno sredstvo za silovanja i ponižavanja, svakom korumpiranom političaru, lažnom čuvaru pravih vrijednosti, svakom netalentiranom nametljivcu koji laganjem i krađom želi uspjeti.
Krasinskom, kao i Anni Kendrick, lako je vjerovati da su talentirani i pametni na posve nenametljiv, zdrav način. John i Anna su pristojni, solidni ljudi nazbilj (a nikako nahvao, što bi rekao naš Držić). Iako je Krasinski najpoznatiji kao akcijski junak - izrazito visok, mišićav, čvrst kao stijena - u mojoj glavi on je onaj neustrašivi vojni pilot, lik muža i oca iz filma Camerona Crowea "Aloha" (2015.), koji bez riječi, samo svojom upornošću, fizičkom dominacijom bez sile te ispravnošću, pobjeđuje zvijezdu Bradleyja Coopera (najseksi živući muškarac 2011.).
GALERIJA: Evo tko je najzgodniji muškarac svijeta 2024. godine! Slažete li se s ovim odabirom?
Kao i Anna Kendrick, Krasinski je odavno nadrastao puke glumačke početke. Već je u američkoj verziji genijalne, kultne humorističke serije "The Office" (od 2005. do 2013.), u kojem je također glumio "normalnog", zaljubljenog tipa, počeo producirati i režirati. Časopis Time 2018. proglasio ga je "jednim od stotinu najutjecajnijih ljudi svijeta" jer je režirao, glumio i bio jedan od scenarista filma "A Quiet Place" (Mjesto tišine), horora u kojem se majka i otac beskrajno muče da odgoje i sačuvaju svoju djecu i obitelj u postapokaliptičnom paklu. Njegova tema! I financijski veoma uspješan, film je dobio i nastavak 2021.
Krasinski i Kendrickova za mene su slični glumci. Uloge i projekti koje biraju uvijek promiču normalnost, čovječnost, borbu, nepristanak na ulogu žrtve. Lik koji je Anna napravila u filmu "Slatka mala tajna", općenito taj film, kao i mnogi Krasinskog, za mene su antipodi, sušta suprotnost nekad silno uspješnom filmu "Vrtlog života" (American Beauty, 1999.), koji ove godine slavi svoju 25. godišnjicu. Zbog pedofilije i "odgoja" žrtve film je danas maltene otpisan, kanceliran.
Ta mračna crna komedija, prvi film redatelja Sama Mendesa, za koji je odmah dobio i Oscara, baš kao i producenti te glavni glumac Kevin Spacey, scenarist Alan Ball i direktor fotografije Conrad L. Hall, bila je slavljena kao izvanredan prikaz izopačenih vrijednosti američkih običnih građana u suburbiji, opsjednutih hedonizmom i materijalizmom, s ocem pedofilom koji se "pali" na kćerkinu prijateljicu i suludom majkom opsjednutom statusnim simbolima. U tom filmu obični građani, ljudi iz susjedstva, prave su moralne nakaze. Meni neki moj etički instinkt ne dopušta da u takvim filmovima tražim dublji smisao, oduvijek mi se nekako gadio. Ali zato obožavam Annu Kendrick i Johna Krasinskog.
VIDEO: Sandra Bagarić objavila fotografiju s putovanja i zgrozila pratitelje: 'Meni bi bilo neugodno'
