Novinarka, urednica i voditeljica Ivana Paradžiković (41) na svojem se Instagram profilu prisjetila nekih uspomena iz svog života u Vojvodini odakle je pobjegla prije 31 godinu. Ivana je podijelila fotografiju svoju kuće te napisala:
- "Nisam ja došao, di da se vraćam?" Suze poteku uvijek na taj Đoletov stih na današnji dan. Prije 31 godinu, mi smo morali otići i nikada se više nismo vratili. Ovo je bila moja kuća. Pitam se žive li sada u njoj sretno ti neki tuđi ljudi? – napisala je pored objave.
Inače, voditeljica i urednica rođena je u Srijemskoj Mitrovici, a tijekom života selila se čak 17 puta. U intervjuu nam je otkrila kako gleda na izbjeglištvo te da se nakon progonstva nikada vratili u Vojvodinu.
- Nisam se nikada vratila. Na dan pada Vukovara 18.11.1991. moja obitelj je bježala. Nije to meni izlet. Otići tamo i suočiti se sa svime što je 10 godišnje dijete u meni zaključalo duboko u podsvijest zahtijeva ozbiljnu pripremu. Kada budem spremna, otići ću - rekla je tada.
Jednom je prilikom je opisala i kako je izgledao život njezine obitelji u Kutini, gdje je također živjela jedno vrijeme.
- Bila sam sedmi razred kada mi je, maloj neprilagođenoj izbjeglici, profesorica zemljopisa poklonila paketić pijeska iz pustinje. To je bila najdragocjenija stvar koju sam posjedovala. Živjeli smo u iznajmljenoj garsonijeri u Kutini. Nas pet plus pekinezer, hrčak, ribice, papagaj Pero. 'Gdje čeljad nije bijesna kuća nije tijesna', govorila bi mama i doista. Imali smo sve: bili smo živi, imali smo jedni druge, ali nismo imali para. Ispod madraca da ne propadnemo kada ga razvučemo stavljali bi daske koje je tata ispilio od nekih vrata sa smetlišta. Navečer fotelju dizali na ormar da možemo otvoriti kauč koji bi onda blokirao frižider, pa tko je jeo, jeo je... Nema više do ujutro. Sjećam se i trenutaka kada za kruh prevrćemo vaze da nije neka lipa ostala možda slučajno. Otići u pustinju bila je moja djetinja maštarija. Ovo je taj trenutak. Čista sreća. Da nikad ne zaboravim tko sam i koji sam put prevalila – napisala je jednom prilikom.
Na današnji dan prije dvije godine prisjetila se i djetinjstva te otkrila koja sjećanja ju vežu uz Grad heroj.
- Ovo je moje sjećanje na Vukovar. Ja i moja Ana. Rodica iz Vukovara, grada u kojem sam provela svake ljetne praznike, svaki slobodan dan, svaki blagdan...jer Ana i ja bile smo nerazvojne. K’o prst i nokat. Sve do te proklete 1991. Na današnji dan, prije 29 godina, moja je obitelj bježala. Anina je živjela ovdje gdje je i nastala ova fotografija. U izbjeglištu, u hotelu Dubrovnik, na Trgu bana Jelačića - započela je Ivana i nastavila:
- Odnosno Ana i mama. Za Tomu se nije znalo gdje je. Sve dok jednoga dana, kada su sve već nade ugašene, iz autobusa kojim su stizale razmjene zarobljenika iz logora, nije izašao neki kostur nalik na njihovog tatu i muža. 29 godina poslije, meni ne dođe da zapalim svijeću, jer kada ti se ja sjetim Vukovara, ne mislim na mrtvaca. Sjetim se toplog Dunava, zgodnog susjeda punkera ... mirnih ljudi i stabilnih lađa, tijesnih suknji i komotnih carda ... i nas dvije, sretne i nasmijane. Ja sam ti neke drugačije sorte, ja pamtim samo sretne dane - zaključila je voditeljica tada uz fotografiju iz djetinjstva.
VIDEO Dramatične scene iz centra Zagreba sa snimanja filma Black Canary
Čemu Đole? Čemu?