"Ako vas netko pita kako je bilo na koncertu", govorio je Gibo publici u Areni Zagreb u srijedu navečer, "a vidite da su agresivci, recite im da je bilo očajno, da je bio dosadno, recite im da nikako ne dolaze u petak", pa nastavio; "Ne zanimaju me takvi, od nas 18 tisuća večeras je svatko donio svoju ciglu i sagradili smo si kuću, a ta kuća ima dobre temelje i dobru statiku".
Sagradio je Gibo u Areni Zagreb još štošta protiv potresa međuljudskih odnosa. Prve od dvije rasprodane večeri pa i pravu kulu koja se sa stropa spustila u sredinu partera dvorane kod miks pulta i na njoj otpjevao četiri pjesme na drugom i dugom bisu. Biseva je bilo ukupno tri na koncertu dugom točno tri sata, a moglo ih je biti još.
Naime, veze Gibonnija sa publikom neobično su jake, osjetilo se to od početka do kraja, a to zajedništvo dalo je poseban dojam i obol pravom spektaklu izvedenom po najvišim profesionalnim standardima. Ukupno 27 vlastitih pjesama izveo je Gibo, a treba im pribrojiti još tri sa gostima; s Husom i Marijanom Brkićem odsvirali su Valjkove "Sve još miriše na nju" i "Lutku za bal", Damir Urban otpjevao je s tribina "Budi moja voda" stojeći preko puta Gibe dok je bio na spomenutoj kuli, dok je Maya Azucena fenomenalno izvela "Amazing Grace" kad se ekipa iz kule - Gibo, harmonikaš Mladen Kosovec i Nikša Bratoš s akustičnom gitarom - vraćala na veliku pozornicu za treći bis.
Čak niti tada nije bio kraj jer se Gibo sa "Ovo mi je škola" i "Vrime da se pomirim sa svitom" uputio na tribine u publiku, obišao dvoranu, te se nakon 10 minutnog full-kontakta s publikom uz mirniju reprizu "Činim pravu stvar" vratio na pozornicu i pozdravio sa svima do petka. Ta tri sata koncerta bila su najbolji domaći mainstream koji možete doživjeti. Taj čovjek jednostavno zna napisati pjesme, a pogotovo na Dan žena činilo se da te žene kroz njega dobivaju ono što ne dobivaju od supruga i muževa zabavljenih svojih hobijima; neki izravni poetski i melodijski kod koji im govori što im se zapravo događa u životima. Gibo im dođe kao familija, čovjek koji im u par rečenica objasni gdje je smisao, što se traži, a čega nedostaje.
Službena proslava 35 godina Gibina rada pokazala ga je, kao što je i sam rekao s pozornice, u blagoj nostalgiji prema prošlosti, jer kao da "se zatvara krug" i putem gube neki važni ljudi. Spomenuo je Gibo Olivera, Arsena, Dina Dvornika, Akija i Massima, naglašavajući da početkom devedesetih nije ni sanjao da bi mu karijera mogla trajati ovoliko dugo, a kamoli da će biti tako uspješna.
Sve ostalo na trosatnom nastupu bio je tipičan trijumf sa uigranim bendom kojem su pridruženi duhačka sekcija, prateći vokali, udaraljkaši, te za "Kišu" arapski glazbenik na nekom etničkom instrumentu. Sa zbornim pjevanjem publike od početka do kraja i ekstatičnim reakcijama koje nisu kao na svakom koncertu. Naime, za razliku od konkurencije koju voli masovna publika, Gibo je pjesnik i ima neko drugačije vezivno tkivo među svojim pjesmama, pa one ne djeluju samo kao mehanički zbroj hitova, već pravi roman u nastavcima.
Nakon početka sa "Sreća", "Činim pravu stvar", "Ne odustajem", stigli smo do gostovanja Maye Azucene u "Nek se dijete zove kao ja" i "Mirakul", pa Matije Dedića na klaviru u baladama "Nisi više moja bol", "Divji cvit", i "Dvije duše". Srednji dio koncerta označile su etno-zvukom inficirane "Ko si da si" koja kao da je iz repertoara Petera Gabriela, "Nepobjediva" i "Judi, zviri i beštimje" s još jačim udjelom violinista Marka Ramljaka.
Dio posvećen grand baladama jakog emocionalnog punjenja ispunile su "Tempera" s a cappella pjevanjem Gibe i publike u sredini pjesme, "Ako me nosiš na duši" i "Libar", kad je već počela totalna ludnica u dvorani, da bi hipnotička balada "Udica" s gospel vokalima u pozadini bila pravi vrhunac koncerta.
Za Husa i Brka Gibo je glumio Akija dok se ne odluče na nastavak karijere Parnog valjka, a oboje su ostali na bini skupa s Mayom Azucenom i na Gibinoj "Oprosti". Za "Posoljeni zrak i razlivena tinta" na pozornicu se popeo Damir Urban koji ovog ljeta također planira koncert u Areni Zagreb sa Simfonijskim orkestrom HRT-a.
Nakon dva sata i deset minuta "Zlatne godine" završile su službeni dio nastupa, a zaredali se bisevi s početka teksta. Prvi bis sa sjajnom "Lažu fotografije" dokazao je da je Gibo neke od svojih najboljih pjesama karijere napisao nedavno, a druge poput "U ljubav vjere nemam" odavno.
Nakon toga akustične pjesme s "kule" u sredini dvorane bile su poput daška mediteranske šansone i spleena Pariza ("Hodaj", "Tajna vještina", Urban sa "Budi moja voda" i akustična "Cesarica"). Nakon Maye Azucene s "Amazing Grace", završetak sa "Tolerancom" i spomenutom šetnjom kroz dvoranu i fizička simbioza s oduševljenom publikom opet su potvrdili da Gibo doista čini pravu stvar, i za sebe i za one koje okuplja oko sebe.
VIDEO Ulaznice za Euroviziju u Liverpoolu rasprodane u samo 30-tak minuta
Na prijelazu tisućljeća Dotičnik bje zanimljiva pojava. Svjež, izvoran,pjevljiv. Potom je otklizao u predvidljivost i reciklažu.