Tko bi u Sovjetskom Savezu mogao pomisliti da će, iako je Komunistička partija nestala, u novoj Rusiji sve dobre riječi, poput demokracije, parlamenta i ustava, postati ništa više doli batina u beskrajnoj borbi za moć i novac? Uzmimo pojam demokracije. U Europi ona služi kao jamac osobnih sloboda te ljudskih prava. Za većinu Rusa taj pojam znači kaos devedesetih godina. Nitko u Rusiji ne želi povratak u "divlje devedesete".
Iste riječi u Rusiji i na Zapadu izazivaju sasvim oprečne reakcije. Primjerice, na Zapadu s podsmijehom gledamo na sada već poznatu rečenicu kako je propast Sovjetskog Saveza "najveća geopolitička katastrofa 20. stoljeća" (Vladimir Putin u travnju 2005.). Dok je kraj Sovjetskog Saveza u SAD-u i zapadnoj Europi interpretiran kao trijumf slobode i demokracije, za većinu Rusa bila je to strašna ljudska i društvena katastrofa. Putin je izrekao ono što većina Rusa misli.
Nije samo Europa protiv Rusije jer je uz Španjolsku i Englesku povijesno najveći imperijalist. Dan danas im je sve osvojeno - premalo. Prosječni Rusi su odgajani u duhu velikog i moćnog naroda, i zato podržavaju sve svoje osvajačke ratove neovisno o tome da li ih pokreću carevi, komunisti ili "demokrati".