Đaci su tek krenuli u školu, a već se zna da će ih pola završiti školsku godinu s odličnim uspjehom, s tim da će svako peto dijete imati prosjek 5,0. Imamo toliko superodlikaša da sve više gimnazija upisuje samo njih i nema nikakve šanse da upadnete u elitne škole makar i samo s jednom jedinom četvorkom. Radi se o najvećem proturječju hrvatskog osnovnog i srednjeg školstva: ocjene su jedini kriterij za upis u gimnazije i fakultete, a za ocjene nema nikakva kriterija. Odnosno, ima ih, ali je ofenziva roditelja na nastavnike takva da ih sve više napušta rovove objektivnosti i dijeli izvrsne ocjene šakom i kapom. Pogrešno se, međutim, govori da je poplava odlikaša nova pojava. Prije točno 40 godina bio sam završio 2. razred Pedagoškog obrazovnog centra, bivše i buduće V. gimnazije u Zagrebu. Prema tadašnjem sustavu usmjerenog obrazovanja, koji je uveo Stipe Šuvar, srednjoškolci su se u skladu s ocjenama morali ponovno kandidirati za 3. razred. Ja sam u tom rangiranju ispao, iako sam prolazio s 5, za račun mojih kolega iz škola koje su bile darežljivije pri ocjenjivanju – i donjogradsku gimnaziju zamijenio novozagrebačkom tehničkom školom, gdje se učilo manje, ali je bilo zabavnije.