Za promjenu mogao bi naučiti pričati pravilno, ipak nije na lokalnoj tv – komentirao je jedan gledatelj HTV-a prvi nastupi Dubrovčanina Vicka Dragojevića u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska”; “Dobro došao, a dijalekta zaboravi, tu je mjesto hrvatskom jeziku književnom”, napisala je jedna gledateljica; “U redu je imati svoj naglasak, ali ipak treba govoriti standardnim jezikom, a ne dijalektom”.
Prvom gledatelju moglo bi se reći da se “pričaju” priče, a da se pravilno “govori”; prvoj gledateljici bi se moglo reći da treba zaboraviti “dijalekt” (akuzativ), a ne “dijalekta” (genitiv); drugoj gledateljici bi se moglo reći da Dragojević ne samo da govori bolji standardni jezik od većine televizijskih faca, nego i da je upravo njegov dubrovački temelj standardnom jeziku. Preporoditelji, odreda kajkavci, za budući književni jezik izabrali su dubrovački govor, koji nisu uopće znali, ali su bili impresionirani renesansnim sonetima i baroknim epovima literarnih gospara; i sad kad njihov potomak dođe u glavni grad, umjesto da od njega uzimaju instrukcije, izvrgavaju ga ruglu ljudi čija jezična kultura nije osobita. Ima još ironije.
Smeta im dubrovački govor, ali ih ne smeta bosansko kreveljenje Bešlagića, Hadžihafizbegovića i ostalih uvezenih voditelja na privremenom radu u RH!