Svjetski dan slobode medija u Hrvatskoj je u ponedjeljak obilježen uz “Pet minuta gromoglasne šutnje”. Podsjetnik je to na krizu u kojoj glasila, osobito tiskana, često više ne čine ono što im je svrha – nadzirati vlast, a građane cjelovito obavještavati kako bi bili u prilici donijeti dobro odvagnut izbor. U “starim demokracijama” još opstaju tiskovine koja se diče relevantnošću tema i kakvoćom njihove obrade.
U tranzicijskim zemljama, u kojima demokracija još nije duboko pustila korijenje, a vlast neoliberalizmom skriva neznanje, novine su dobrim dijelom preuzeli “trgovci” kojima je to samo još jedna vrsta robe. Njima ne trebaju kvalitetni novinari nego jeftina radna snaga da popuni prostor između oglasa. Pa će čitateljima, umjesto da im olakšaju izbor između programa koje nude pojedine stranke, ponuditi izbor između, na primjer, Vlatke i Dikana. Krizu “trgovci” zlorabe kao priliku da još više smanje troškove pa sve više pravih novinara završava na cesti, a njihov jeftiniji nadomjestak – u elektroničkim glasilima nerijetko i vrlo mlad i volonterski – nije sposoban pružati ozbiljne odgovore na ozbiljna pitanja.
Naklada stoga dodatno pada, a odgovor je još više žutila, i tako u krug. “Propadanje novinske industrije ukorijenjeno je u zloćudnome krugu smanjivanja troškova, koje vodi k smanjenju sposobnosti, a time i k smanjenju kakvoće sadržaja i vjerodostojnosti, što, posljedično, smanjuje čitateljstvo i dotjecanje dohotka”, ističu u svojemu nedavno objavljenome istraživanju profesori Pariškoga sveučilišta i francuske poslovne škole INSEAD Mark Hunter i Luk Van Wassenhove. Izlaz vide u uređivački neovisnim neprofitnim glasilima.
– Otrovna mješavina redakcijskih rezova, nesigurnih radnih uvjeta i nemoralnoga novinarstva stvorila je spiralu propadanja i glasila i demokracije u Europi – naglašava predsjednik Europskoga novinarskoga saveza (EFJ) Arne König, koji najavljuje “tešku borbu za promjenu smjera i obnovu javnoga povjerenja u vjerodostojnost, relevantnost i jasnoću glasila”. Potporu njegovim riječima daje i najnoviji izvještaj Freedom Housea, koji pokazuje da je sloboda novinarstva – koju se često pogrešno poistovjećuje sa slobodom izdavača – a posljedično i demokracija gotovo posvuda lani bila u padu. EFJ je stoga na svojoj prošlomjesečnoj godišnjoj skupštini odlučio “pritisnuti Europski parlament i Europsku komisiju da ohrabre zemlje članice da otvore javne rasprave o jačanju novinarstva kao javnoga dobra”, tj. da javnim novcem pomognu opstanak relevantnih glasila. – Ne smije se time, međutim, ugroziti uređivačku neovisnost niti potrebu da novinarstvo bude vjerodostojno i moralno – upozorio je König.
Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy još je početkom 2009. shvatio da je “odgovornost vlasti da u uvjetima globalne novčarske krize osigura opstanak neovisnoga, slobodnoga i pluralističkoga tiska”. Francuske vlasti tako sada velikim dijelom plaćaju dostavu tiskovina, udvostručile su količinu oglasa koje u njima objavljuju, a mladima u dobi od 18 do 24 poklanjaju, prema njihovu izboru, po jedne dnevne novine tjedno. “Trgovcima” koji niječu društvenu odgovornost glasila, za koje su novine tek obična roba, može ih se kao takvu i oporezovati.
Pa ja bih poručula novinarima za početak da ne rade autocenzure..jer kak\' stvari stoje to ih nebu spasilo. Ako ste vi u cehu dogovorite da ćete pisati istinu i samo istinu i prokazivati / putem novina/ one koji lažu a ne ih štititi /nekakva selekcija će se ipak napraviti. A isto tako morate biti zanimljiviji i provokativniji a ne da mi iz aviona vidimo ćiju stranu držite..a onda u tekstu tražite argumente kako bi ih podržali ,a ne da motiv pisanja bude događaj ili otkriće. A kaj se tiće interneta ..pa tu bitku će izgubiti i TV pa tako i novine.