Ona je majka troje djece, ima nezavršenu osnovnu školu, na crno radi kao čistačica i živi sa nezaposlenim suprugom u kućanstvu njegovih roditelja.
Tri puta imala je hrabrosti otići od nasilnika, ali u Skloništu za žrtve obiteljskog nasilja može ostati najduže godinu dana.
Bez krova nad glavom, gdje tada? Vratiti se u pakao koji tada postane još gori. Gdje je danas ta žena? Izišla je iz bolnice nakon ponovnog premlaćivanja i vratila se u noćnu moru iz koje joj sustav ne pomaže maknuti se. To je samo jedna od zastrašujućih priča zlostavljanih žena, ali i samo jedna žena od mnogih koja se to usudila prijaviti. Jer na jedan prijavljeni slučaj, procjenjuje se, dolazi 20 neprijavljenih slučajeva.
Žrtve trpe godinama
- Vrlo često od osoba koje nisu stručne čujemo kako se smanjuje broj žrtava obiteljskog nasilja. Ali grafikon s tim brojkama uskoro će odletjeti u nebo i zapravo ćemo tek tada moći znati da smo nešto promijenili, jer to znači da žrtve prijavljuju nasilje - kaže dr. sc. Maja Mamula, psihologinja i koordinatorica Ženske sobe - Centra za seksualna prava.
I u svim tim slučajevima žrtve obiteljskog nasilja najčešće su žene, u dobi od 35 do 45 godina, majke dvoje djece, sa srednjom stručnom spremom i bez svojih primanja. Profil je to koji je rezultat stručnog rada, a u kojemu je sudjelovala i dr. Mamula. U tom trenutku to je bio reprezentativan uzorak Hrvatske, dakle radi se o osobama koje su tada bile u skloništu i htjele sudjelovati. Postavljali smo pitanja o pravima žrtve nasilja predstavnicima institucija i žrtvama. Policija je u međuvremenu otišla korak dalje, ali tada je na trenutke izgledalo kao da imate dva odvojena svijeta.
Institucije tvrde da su im sve rekli, a žrtve se čude jer načelno znaju da imaju neka prava. Ne mislim da institucije lažu, one to vjerojatno jesu odradile, ali žrtve vrlo često zbog stanja u kojem su došle to nisu u stanju čuti, pojašnjava dr. Mamula napominjući kako činjenica da u radu nema nijednog muškarca ne znači da među tim spolom nema žrtava, ali neusporedivo rjeđe.
Kako objašnjava, u patrijarhalnoj zajednici nemoguće je priznati da ste muškarac kojeg se doma premlaćuje, ali i žene više koriste psihičko nego fizičko nasilje. No, žrtve dugogodišnjeg fizičkog, psihičkog i ekonomskog nasilja najčešće su žene, od kojih je 17 posto doživjelo pokušaj silovanja ili silovanje, ističe dr. Mamula upozoravajući kako taj postotak govori o 400 tisuća punoljetnih žena u Hrvatskoj. Godišnjih prijava silovanja je oko – 110.
Dvije maksimalne kazne
- Izmjenama Zakona uveden je spolni odnošaj bez pristanka i radi se razlika od silovanja. I jedno i drugo djelo imaju element prijetnje, a najniža kazna je ublažena sa tri na godinu dana zatvora. Kakvu poruku mi kao društvo time šaljemo? Jedna je stvar sjediti u dvorcu i smišljati zakon u skladu s europskom pozitivnom praksom, a prvo je da mora biti u skladu sa situacijom u zemlji u kojoj se donosi.
Što spolni odnošaj bez pristanka znači u Hrvatskoj, pita dr. Mamula koja u svojoj svakodnevnici uz borbu za prava žrtava obiteljskog nasilja, borbu s administracijom, sluša i pomaže svakoj pojedinoj žrtvi. A kako da pomogne ženi koju muž tijekom brakorazvodne parnice noću siluje? Ili je to za zakonodavca možda spolni odnošaj bez pristanka jer žrtva nije vrištala. A nije vrištala zbog djece u drugoj sobi, s gorčinom će ta psihologinja.
- Koliko će on dobiti? Šest mjeseci do dvije godine, za kaznu manju od godinu dana neće ni ići u zatvor. I sad zamislite tu apsurdnu situaciju u kojoj ja trebam nagovoriti žrtvu da krene u sudski postupak koji će u prosjeku trajati pet godina, da bi on dobio godinu dana zatvora i izišao van za osam mjeseci, kaže dr. Mamula prema čijem su iskustvu za nasilje u obitelji u Hrvatskoj izrečene dvije maksimalne kazne od 15 godina zatvora.
Bili su to slučajevi više kaznenih djela odjedanput – silovanje, zlostavljanje djece i nasilničko ponašanje u obitelji.
>>Najčešći razlog vršnjačkog nasilja je ljubomora ili želja da budu 'face'
>>I naizgled male laži mogu ozbiljno ugroziti vezu
uzas gdje ovaj svijet ide!