Senzacionalan događaj zbio se usred carstva šampanjaca - Richard Geoffroy, šef podruma slavnog Dom Perignona, šampanjske vinarije valjda najčuvenije širom svijeta, s puno se komplimenata izrazio o pjenušcu kakvog nikad dotad nije kušao, nastalog od vina odnjegovanog u – amfori! A nastalog iz vinograda s naše Plešivice!
Taj glavni enolog Dom Perignona zatekao se u cijenjenoj vinariji Jacques Selosse, koju sada vodi unuk Anselme Selosse, kad je tamo stigla ekipa plešivičkih vinara u dogovoreni stručni posjet Champagnei. Enolog i vinar Tomica Tomac iz Donje Reke pokraj Jastrebarskog donio je na ogled svoju svjetsku ekskluzivu, jedinstveni pjenušac od vina iz amfore; i za Champagneu bila je to potpuna novost. Osim iskrenih pohvala i vrlo stručnih ocjena tome vinu, u susjednoj je vinariji Vouette&Sorbee, vlasnik joj je Bertrand Gautherot, pronađen i kupac amfore za proizvodnju šampanjca, koji je odlučio po Tomčevoj recepturi ubuduće napraviti i jedan svoj šampanjac!
Za klasičnu, najvredniju šampanjsku metodu, koja znači drugo vrenje u boci, služi vinska osnova – od chardonnaya i crnog pinota, kao glavnih sorta za to u Champagnei . Obitelji Tomac, ocu Zvonku i sinu Tomislavu, kao vinska osnova poslužilo je vino koje je nastalo u amfori; to su velike glinene posude koje se ukopavaju u zemlju, u okolici podruma ili i u samom podrumu. U njih se nakon berbe i muljanja stavlja grožđe na fermentaciju i potom zrenje na, obično, šest mjeseci. Iako ih ima i iz npr. Španjolske, najbolje, prave amfore uvoze se iz Gruzije, tamo je to tisućljetna metoda dobivanja vina. Najčistijeg, najizvornijeg, bez ikakvih inače uobičajenih kemijskih i tehnoloških dodataka, pa tako rade i Tomci s grožđem iz svojih starih i mladih vinograda, s internacionalnim i starim domorodnim sortama, na slikovitim plešivičkim obroncima. Nakon što su za nekoliko svojih prvih berbi (počeli su 2008.) pobrali lovorike kod istinskih vinoljubaca – jer neće se vino iz amfora svakome dopasti – odlučili su se i na raritetni eksperiment, proizvodnju pjenušca od takvog vina, iz berbe 2010. Očito je sada sve dalje s tim vinom – hrvatska vinska povijest.
Dragocjeno je iskustvo plešivičkoj ekipi (uz Tomca, u njoj su bili i jaskanski trgovac Antonio Ivančić, prodavač i amfora i Ivan Pavlečić, daroviti mladi vinar) bio posjet baš šampanjskoj skupini petorice tamošnjih vinogradara i vinara koji su se opredijelili za biodinamičku proizvodnju. S malim posjedima, bez kemijanja i u vinogradu i u podrumu, tim osebujnim pristupom dobivaju šampanjce koji su kakvoćom i ostalim osobinama neusporedivi s onim konzorcijskim, masovnim, glasovitih imena i višemilijunske „naklade“. Pa nije ni čudno da im se šampanjci zapravo ne mogu samo tako kupiti, da su najjeftiniji barem 70 eura, i da su primjerice dostupni u Momi, i tek u još ponekim najboljim svjetskim restoranima.
A Pavlečić je imao i vatreno „krštenje“ sa svojim portugiscem! Ponio ga je na degustaciju, i na zahtjevnoj ocjeni kod Francuza dopao im se kao lagano, svježe, vrlo pitko crveno vino!
S puno razloga, sve ovo Tomislav Tomac opisao je kao „jedno od mojih životnih putovanja“.
>>Centurion - prvi pjenušac od vina iz amfore
