Police trgovina prepune su proizvoda s velikim natpisima poput "zdravo", "bogato proteinima", "izvor vlakana" ili "bez dodanih šećera". Iako takve tvrdnje mogu zvučati privlačno, onkolog dr. Ted A. James upozorava za Parade da prednja strana pakiranja nije mjesto na kojem bismo trebali tražiti najvažnije informacije o onome što jedemo. "Prednja strana pakiranja osmišljena je tako da potakne prodaju proizvoda, stoga tvrdnje navedene na njoj ne moraju nužno odražavati cijelu priču", objašnjava dr. James iz Instituta za rak Endeavor Health.
Umjesto toga, savjetuje da okrenemo pakiranje i proučimo popis sastojaka te tablicu nutritivnih vrijednosti. Upravo ondje možemo vidjeti koliko proizvod sadrži natrija, dodanih šećera i drugih sastojaka. Postoje i dva sastojka na koja ovaj onkolog posebno obraća pozornost – natrijev nitrat i natrijev nitrit.
Natrijev nitrat i natrijev nitrit koriste se u određenim namirnicama kao konzervansi. Mogu pomoći u produljenju roka trajanja, ali i očuvanju karakteristične boje i okusa prerađenog mesa. Najčešće ih možemo pronaći u proizvodima poput slanine, šunke, hrenovki, kobasica, salama, feferona i drugih mesnih prerađevina. James kaže da upravo te sastojke među prvima traži kada čita deklaraciju. Razlog je povezanost određenih spojeva koji mogu nastati iz nitrita s povećanim rizikom od raka.
Kada nitriti reagiraju s drugim tvarima tijekom pripreme hrane ili probave, mogu nastati spojevi poznati kao nitrozamini. "Neki nitrozamini mogu oštetiti stanice i DNK, što s vremenom može povećati rizik od raka", objašnjava onkolog. To je jedan od mogućih mehanizama kojima se objašnjava zašto je redovita konzumacija prerađenog mesa povezana s većim rizikom od nekih vrsta raka, osobito raka debelog crijeva i rektuma.
Priča ipak nije toliko jednostavna da bi se rizik povezan s prerađenim mesom mogao pripisati samo jednom sastojku. Na nastanak potencijalno štetnih spojeva mogu utjecati različiti načini prerade i pripreme mesa, uključujući dimljenje, soljenje i konzerviranje. Zato uklanjanje jednog sastojka s deklaracije ne znači automatski da je određeni mesni proizvod postao nutritivno poželjan izbor.
James posebno upozorava na proizvode koji se reklamiraju oznakama poput "bez dodanih nitrata" ili "bez konzervansa". Takvi natpisi mogu ostaviti dojam da je riječ o znatno zdravijoj alternativi, no to ne mora uvijek biti slučaj. Neki proizvodi umjesto konvencionalno dodanih nitrata ili nitrita koriste sastojke poput praha celera, koji je prirodni izvor nitrata. U procesu proizvodnje i u određenim uvjetima iz njih također mogu nastati nitriti i potom N-nitrozo spojevi.
Osim toga, čak i kada prerađeno meso nema dodane nitrate, to ne uklanja sve ostale čimbenike zbog kojih zdravstvene organizacije preporučuju ograničavanje njegove konzumacije. Američki institut za istraživanje raka savjetuje jesti vrlo malo, ako uopće, prerađenog mesa zbog dokaza koji njegovu konzumaciju povezuju s povećanim rizikom od raka debelog crijeva i rektuma.
Ako su slanina, salama, kobasice ili hrenovke godinama bile redovit dio vaše prehrane, James naglašava da zbog toga ne treba paničariti. Činjenica da je netko jeo prerađeno meso ne znači da će razviti rak. Rizik ovisi o brojnim čimbenicima, među kojima su genetika, prehrana u cjelini, tjelesna masa, tjelesna aktivnost, pušenje i konzumacija alkohola. Puno je korisnije usredotočiti se na navike koje možemo mijenjati od danas nego brinuti o onome što smo jeli u prošlosti.
Smanjivanje količine mesnih prerađevina ne znači da se moramo odreći hrane bogate proteinima. Među alternativama koje James navodi nalaze se grah i leća, svježa riba, piletina i puretina, orašasti plodovi, sjemenke i tofu. Cilj nije samo pronaći salamu ili slaninu s privlačnijom deklaracijom, nego povećati udio cjelovitih i minimalno prerađenih namirnica u svakodnevnoj prehrani. Zato pri sljedećoj kupnji vrijedi napraviti nešto vrlo jednostavno – okrenuti pakiranje. Najvažnije informacije često se ne nalaze među velikim obećanjima s prednje strane, nego u sitnijem tekstu na poleđini koji mnogi kupci gotovo nikada ne pročitaju.
Rak debelog crijeva sve je češći kod mladih, a mnogi i dalje ne prepoznaju ove znakove