Prijedlog Ivana Penave i njegova Povjerenstva da se osnuje javna ustanova i sagradi spomen-park za žrtve Bleiburga i Križnog puta dio domaćih medija tumači kao proračunat politički manevar. Penava i Domovinski pokret, prema tim tumačenjima, na iduće parlamentarne izbore žele izići s reputacijom onih koji su najviše učinili za žrtve komunističkih zločina nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Možda u tome i ima političke računice, ali pritom se zaboravlja da je u Hrvatskoj već započeo proces koji nadilazi svaku predizbornu kalkulaciju i dnevnu politiku. U svibnju je Hrvatska od Slovenije prvi put službeno preuzela posmrtne ostatke 500 hrvatskih žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća, vratila ih u domovinu te ih u kolovozu dostojanstveno pokopala u Donjem Maclju. "Ovo nije pitanje ideologije, nego elementarne humanosti i ustavne obveze moderne Hrvatske prema dostojanstvu svakog njezina građanina. Naša je dužnost osigurati ime, mir i grob svakom čovjeku koji je ubijen bez suđenja, jer se demokratska država ne gradi na prešućenim jamama, nego na nepobitnoj povijesnoj istini", izjavio je tada Tomo Medved.
Svakako park urediti u suradnji sa Srbijom i Crnom Gorom. Da se zna da i njihovi četnici nisu vojska stradalih i zaboravljenih.