Francuska kraljica Marija Antoaneta tijekom povijesti prikazivana je kao površna osoba, odana hedonizmu. Međutim, suvremeni povjesničari tvrde da je činila mnogo više dobra nego što joj je priznato te da su joj brojne afere pripisali neprijatelji. I slavna rečenica “Ako nemate kruha, jedite kolače” navodno nije njezina. Kraljica je napisala: “Ljudi su se prema nama lijepo odnosili usprkos vlastitoj nesreći. Mi smo sada još više obvezni jače raditi za njihovu sreću.”
Mnoge zablude vezane uz njezin život razotkriva “Tajni dnevnik Marije Antoanete”, romansirana pripovijest pisana kao autobiografija (u izdanju Mozaik knjige) koja potresno i potkrijepljeno povijesnim činjenicama rekonstruira život jedne od najkontroverznijih osoba europske povijesti. Posebno dirljivo opisana su kraljičina promišljanja o djeci, životu, ali i o politici.
Brak bez intimnosti
Marija Antoaneta sa 14 je godina stigla u Francusku kako bi se udala za prijestolonasljednika Luja XVI. Iz Beča je otišla sa 14 kočija i brojnom pratnjom. Na granici Francuske i Njemačke 7. svibnja 1770. od nje je zatraženo da simboličnom gestom odricanja od austrijske nacionalnosti ostavi odjeću, sluge i prijatelje. Poslije dugih pregovora dopušteno joj je da zadrži omiljenog psića. Na vjenčanju 16. svibnja 1770. Marija Antoaneta za svadbeni je dar dobila kolekciju dijamanata koji su tradicionalno pripadali francuskoj kruni. Dvor je nakon toga ispratio mladence u bračnu postelju.
No, mladi nisu konzumirali brak ni te večeri ni sedam sljedećih godina. To je Mariju frustriralo, kao i činjenica da se pričalo da je nerotkinja. Međutim, u svom dnevniku sugerira da je problem bio u kralju koji je, navodi, imao suženi prepucij. Nakon posjeta Marijina brata, cara Josipa II. 1777. taj je problem riješen kirurškim zahvatom, a kraljevski je par potom imao četvero djece. U svoj je dnevnik Marija zapisala: ”Nakon zahvata kralj je danima kukao od boli, međutim, nakon mjesec dana posjetio me u postelji i sada u seksu uživa kao malo dijete kad otkrije novu igračku.”
Kraljevska je obitelj pretrpjela osobne tragedije. Najmlađa kćer kraljevskog para Sofija, umrla je prije prvog rođendana, a uskoro i najstariji sin, prijestolonasljednik Luj.
Zatvorenica br. 280
Prava drama počela je kad je kralj pokrenuo rekonstrukciju Skupštine protivno volji naroda. Parižani su se pobunili i krenuli na simbol kraljevskog autoriteta u Parizu, na Bastillu. Zauzeli su zatvor 14. srpnja 1789. – bio je to početak Francuske revolucije. Kada su se Parizom raširile vijesti da kralj gomila žito, gladna je rulja krenula i na Versailles. Kraljica je jedva pobjegla: “Glave su letjele, krv šikljala, samo sam gledala kako izbaviti djecu.” Gomila je tražila da kraljica izađe na balkon. Pojavila se u spavaćici s dvoje djece. Rulja je zahtijevala da djeca odu i kraljica je 10 minuta sama bila na balkonu.
“Ubrzo je većina građana klečala izvikujući ‘živjela kraljica’”, zapisala je. Ali više se ništa nije moglo zaustaviti. Kralj je pogubljen 21. rujna 1793., a Marija Antoaneta nepunih mjesec dana poslije. Kad je po nju došla Narodna garda kćer se rukama i nogama borila za majku. U strogo čuvanom zatvoru nitko je nije zvao kraljicom, bila je zatvorenica br. 280 ili “udovica Capet” . Osuđena je na smrt zbog izdaje. “Nisu me slušali, o meni su svjedočili ljudi koje nikada nisam vidjela, a i oni koji su me poznavali lagali su”, zapisala je.
Posljednje rečenice njezina dnevnika napisala je prijateljica: “Straža joj je odrezala kosu i ruke vezala na leđima. Sat vremena vukli su je po Parizu pred gnjevnom svjetinom. Kad je sišla s kola, prilazeći giljotini, svećenik joj je šapnuo: ‘Sad je trenutak, madam, da se naoružate hrabrošću.’ Marija Antoaneta se nasmijala: ‘Hrabrost? Trenutak kada moji problemi budu okončani neće biti i trenutak kada će me izdati hrabrost.’ Produžila je prema giljotini u bijeloj, jednostavnoj haljini kojom je željela pokazati da je nevina. Dok se uspinjala, gledale je u svjetinu i slučajno krvniku stala na nogu. Posljednje su njezine riječi bile: ‘Oprostite, gospodine.’”
ako je to ona napisala naravno da ćemo više njoj vjerovati nego nepismenom narodu,ipak je ona plave krvi.takvi ne lažu što je i znanstveno dokazano