U Suhopolju nekako svi putovi vode ka dvorcu. Naime, kafići se nalaze u glavnoj ulici, a poželite li ovdje nešto i pojesti, zaputit ćete se kroz perivoj u restoran Park, jedini u mjestu. Za više restorana zapravo i nema potrebe, Sanja Sudar kaže da i oni goste iz dvorca ovamo upućuju na ručak ili večeru jer u dvorcu gosti koji su na noćenju imaju samo doručak. Da imaju i restoransku ponudu, bili bi konkurencija Parku, a to ni jednima ne bi donijelo dobro. Zajedništvo, koje se u Suhopolju osjeti na svakome koraku, ovdje je bit svega i sasvim je normalno, kao što bi to uostalom i trebalo biti, da jedni drugima šalju goste.
– Ma sve je tu fino, što god sam jeo. Sve bih preporučio – zadovoljno se dižući od stola kaže župnik Ljubo.
– Bomba, odlično – izgovara simpatična konobarica pa detaljno objašnjava kada smo je pitali za neko od jela iz ponude u kojoj ima svega, a u dnevnoj su ponudi i gableci za 30 kuna.
Dok slušamo samo riječi hvale za ovdašnju kuhinju u kojoj se koriste svježe lokalne namirnice, ubrzo stiže i naša konačna narudžba – suhopoljska rolica (pohano meso punjeno šunkom i sirom, 55 kuna) lungić u umaku od naranče s domaćim kroketima (jedan od specijaliteta kuće, 70 kn), a za vegetarijance tu su domaći zeleni njoki s četiri vrste sira (45 kuna). Dnevni kolač (15 kuna) dostatan je za dvoje. I zbilja je bilo fino, a na porcijama se ne škrtari.
U sklopu restorana nalazi se i velika sala, pogodna za održavanje većih svečanosti, a za lijepog vremena tu je i terasa u zelenilu stoljetnih hrastova s pogledom na dvorac u kojem možete, kad malo predahnete od jela, unajmiti bicikl – brdski ili električni – pa krenuti u istraživanje ovoga kraja sami ili uz pomoć nekog od desetak cikloturističkog vodiča, koliko ih je u županiji. Ako ste ovamo došli s djecom, i klinci će uživati jer ih, osim fine hrane, čekaju igralište, kućica na drvetu i ljuljačke.
