Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Lifestyle Turistička patrola

Najmlađi direktor hotela bivše države: Od 23. pa sve do mirovine bio sam šef. Bilo je romantičnije, no teže nego danas

Ali, ljudi se vraćaju, vole naše mjesto. I sigurni su ovdje, može se šetati u tri ujutro, bez straha. Probajte to u Barceloni – kažu domaći
23. srpnja 2020. u 09:18 5 komentara 5397 prikaza
Turistička patrola u Crikvenici
Foto: Goran Kovacic/pixsell
Pogledajte galeriju 1/19

Crikva, nama iz metropole i iz unutrašnjosti, prva je asocijacija za more. Plaže. Te plaže, vječno pune, i danas su mamac za goste. Mravinjak, ručnik do ručnika. Uživaju ljudi, ljeto je. Zaboravili su na probleme, drže se epidemioloških mjera i hvataju trenutak koji će pamtiti cijele jeseni i zime pa sve do sljedećeg ljeta, koje će donijeti, nadamo se, neka bolja vremena. Bez maski. Gradska plaža, poznata po tome da se godinama naplaćivala, posljednje je vrijeme zapuštena, nitko je ne održava, nadmudruju se oko nje. 
– Nemamo mi puno u Crikvenici, more i nekoliko restorana. Dobar sladoled.

Najbolji je hotel “Amabilis” s pet zvjezdica. I to je to... Ali, ljudi se vraćaju, vole naše mjesto. I sigurni su ovdje, može se šetati u tri ujutro, bez straha. Probajte to u Barceloni – kažu domaći. Gledaju turistice. Ima ih sa svih strana. Na plaži djevojke iz češkog Olomouca rado poziraju Večernjakovu fotoreporteru. Tu je sve pomalo, “tranquillo”.

Ljetne prehlade Pazite na zdravlje Pripazite se, s toplim vremenom stižu i ljetne prehlade!

Napojnica za lift-boya

U hladu kafića na plaži, uz kavu i lagane gemište, o mjestu razgovaramo s čovjekom koji je 64 godine u turizmu. Vladimir Montanari (79) bio je najmlađi direktor hotela u bivšoj državi. S 23 godine. Silazi s mopeda, skida kacigu i kaže:

– Po radnoj knjižici 45 godina sam u turizmu, bio sam gotovo cijeli radni vijek direktor crikveničkih hotela. No počeo sam s 13. Kao lift-boy 1954. u hotelu “Miramare”. Radio u nizu hotela, a onda, što ti je sudbina, u mirovinu otišao kao direktor “Miramarea”. Zatvorio sam krug – govori Monto, kojeg pod tim nadimkom zna cijeli kraj. Legenda je turizma crikveničke rivijere. Svjedok vremena.

Kolika su bila primanja jednog mladog lift-boya sredinom 50-ih?

– Sto dinara, tu smo novčanicu zvali “crvena Dubrovkinja”. Taman mi je kao klincu bilo dosta za sladoled, za knjige, za džeparac...

Monto će kasnije postati i direktor Ville Danice – Rivijere, pa Kačjaka, prvog turističkog naselja s čvrstim bungalovima, pa Esplanade...

PREMANTURA ‘Čisti adrenalin’, tvrde oni koji uživaju u skokovima sa stijena na rtu Kamenjak, a najviše je Nijemaca, Slovenaca, Čeha...

– Na turističkoj karti u to doba postojali su samo Opatija, Crikvenica i Dubrovnik. I sad, ako ćemo gledati malo širu sliku, Dubrovnik je bio izvan konkurencije, Opatija okrenuta zimskom turizmu i što je ostalo? Crikvenica... Ajde, i Portorož je bio jak u to doba kada je turizam hvatao zalet na Jadranu.

Crikvenica je bila za elitu?

– Bobek, Horvat, Zebec, Čajkovski... Svi su ti dečki kod nas ljetovali. Pa Bata Živojinović... Na terasama su pjevali Ivo Robić, Tereza... Tako je Crikvenica izgledala nekad – govori Monto.

Koja bi bila razlika u turizmu tog doba i danas, pola stoljeća kasnije?

– Možda sam u krivu, ali po meni je turizam bio romantičniji nego danas. Ljudi su se više družili s gostima, dočekivali ih, ispraćali, a oni se vraćali i po 40 godina. Drugi je to bio štih, dame su se oblačile navečer za izlaske, pa imali smo 12 živih glazbi, pa prvi diskoklub koji je vodio Ivan Balent Tratinčica. Ljudi su se družili, plesali, bilo je tu i zavodnika galeba, bilo je puno usamljenih žena poslije rata.

Crikva je još uvijek lijepa, poželjna, a turizam bi se trebao razvijati, no ne pod svaku cijenu betonizacijom, devastacijom.

OPATIJA Sandra je dala ključeve Jamesu Bondu, Marija na leđima nosila 47 litara mlijeka, a Patricia pleše gostima potresujku

Ljubav na terasi hotela

Koji su bili problemi u hotelima?

– Dogodilo bi se, recimo 60-ih, da na višim katovima hotela, trećem ili četvrtom, gosti ne bi imali vodu. Nosili bismo im more ili pumpali crpkama. Zamislite kako je onda kuhinja izgledala – peći su bile na drva. Kuhari su bili mokri, usred ljeta, kuhali su na šparet na drva.

Nije bilo ni frižidera. Hotelska posteljina prala se na ruke, nije bilo veš-mašina. A danas – svi pod klima-uređajima. Svako doba nosi svoje čari. Ono su bila lijepa, ali teška vremena.

A ljubav? Što se sve događalo na terasama hotela?

– Pamtim dvoje Nijemaca iz Augsburga. Manfred je došao sam, kabrio VW-om. A Erika autobusom, s grupom. Tu su se upoznali, kod mene u hotelu, a kući su išli zajedno njegovim automobilom. Bila je crnka, ljepotica... Kasnije smo se toliko sprijateljili da sam bio njihovoj djeci na vjenčanjima – govori Vladimir.

RABAC Negri: 'Praprapraprapraprapradjed živio je u palači, moji su tu 500 godina.'

A danas? Što u mirovini radi nekoć najmlađi direktor hotela u bivšoj državi?

– Odmaram se, kupam se, plivam, vježbam. Tenis sam igrao donedavno, to je moja ljubav.

Mnoge sam mlade naučio tom sportu. Popijem s društvom kavicu, ali sve se manje družimo, muči nas godina proizvodnje – smije se Monto.

Najbolja je vijest u Crikvenici, iz turističkih naočala, obnova hotela “Miramare”. Urušava se gotovo 35 godina, simbol mjesta, uz hotele “Therapiju” i “Esplanade”, postao je njegovo ruglo. Danas više nije, ulaže se, gradi se, bit će opet ljepotica. Za Crikvenicu nema brige, uvijek će imati svoje čari, svoje goste, jednodnevne ili višetjedne, one koji se vraćaju. Blizina je adut. 

INFO

Cijene su u Crikvenici poput onih zagrebačkih, recimo na – Trešnjevci. Idealno.

Parking 8 kn/h

Pivo 15 kn

Kava 10 kn

 

PLUS I MINUS

NA KUPANJU ZA DVA SATA

Nije nemoguće da vam za vožnju automobilom od Jankomira do Dubrave treba koliko i za vožnju od Zagreba do Crikvenice. Da se na karti zabode šestar u Crikvenicu i napravi krug na području udaljenom pet sati vožnje oko nje, to su već milijuni potencijalnih turista. Da ih dođe samo pola posto, to su već stotine tisuća. Adut je blizina.

IDENTITET

Crikvenica nema stari grad poput Raba, Senja... Nema ni mamca za nautičare, ovdje su preko Vrbnik, Šilo i Klimno. Trude se, imaju ljubavnu priču – labirinte, stazice, mjesta za fotografiranje, ali nedostaje nešto prepoznatljivo. Samo njihovo, na prvu. Crikveničko.
 

OCJENE

Urednost, izgled mjesta, čistoća 9

Kvaliteta i raznolikost smještaja 10

Kvaliteta ugostiteljske ponude

Gostoljubivost i susretljivost 10

Sadržaji za djecu 10

Kulturni sadržaji 8

Rekreativni sadržaji 10

Izgled plaža 9

Autohtonost

Opći dojam 8

Ukupna ocjena 90

konobar
DRUGA STRANA TURIZMA
Konobar koji radi 11h dnevno cijelu sezonu bez slobodnog dana: 'Ili ću izdržati ili umrijeti'
Pripazite se, s toplim vremenom stižu i ljetne prehlade!
  • klo11:

    Leteći cirkus dr.sc. Ilije Markovića.... Od priučenih kuvara i konobara, dekretom postadoše direktori, firma završila u debelom stačaju, a oni se dobro opernatili..... Neki zaposlili pola rodbine iz rodnijeh im sela.....

  • Avatar EtTore
    EtTore:

    Kad pocinje sezona?

  • Avatar Slavonija2014
    Slavonija2014:

    Morao je biti član, ali komunisti nisu bili blesavi pa da nesposobne guraju na čelna mjesta strateških poduzeća.