Kastavska idila, cijeli Kvarner na dlanu iznad mora na 365 metara, onoliko koliko je dana u godini ili koliko koraka treba da se prošeće centrom Trogira. Grad panorame na grebenu kraškog brijega, s kojeg se vide Istra, Učka, Krk, Cres, Velebit... izletniku nudi specifičan doživljaj, kao da je na dronu. Tako galebovi vide Kvarner.
Susjedov zlatni traktor
– Mi Kastavci uvijek smo bili složni, čuvali smo slavensku hrvatsku tradiciju ovog kraja i odupirali se svima koji su nas htjeli osvojiti. Kako je onaj Franjo Tahi gnjavio Zagorce, tako smo i mi imali njegova imenjaka, nekog kapetana Frana Morellija koji nam je nametao više poreze pa smo se svi složili i – utopili ga u lokvi! I stara ga je Mare s oštrom preslicom "v rit badnula". Eto, danas je tu trg Lokvina. Kad su došli suci iz Trsta i Rijeke, osuditi tko ga je utopio, skupili su se svi iz grada i rekli: "Si smo ga! Ja san ga, moj brat, mojga brata brat." Okrenuli su suci leđa, shvatili da nema kod nas sreće, i trg je danas spomen kastavskoj slozi – govori prvi čovjek turizma Saša Brusić.
O slozi se može govoriti i jer je ovdje, u restoranu Kukuriku kod Nenada Kukurina, osnovana i Kukuriku kolacija, ali to je već znana priča.
– Uvijek smo se konfrontirali s Lovranom dolje na moru. Davno smo ih tu s vidikovca gađali i topom napravljenim od bazge, a kad je eksplodirao, navodno je bio jedan mrtav i dva ozlijeđena. Rekli su tada "ako je ovdje jedan mrtav, koliko ih je tek va Lovrane! Štosna je i priča o sardelama, naši nisu živjeli uz more, a rugali su nam se da smo mi od Lovranaca kupili sardele pa ih zakopali i zalijevali. Sardele, priča se, nisu nam izrasle, jer smo ih zakopali s glavom prema dolje... – smiju se domaći tu gore u centru pa dodaju:
– Susjed Zoran Drnjević ima zlatne ruke, on je napravio i zlatni traktor kojim je Let 3 išao na Eurosong s pjesmom "Mama ŠČ".
Umjetnik Saša Jantolek, autoritet za strip, crtež, slike, instalacije i slikovnice, ispred svoje galerije kaže:
– Mirnoća, tišina... Tu svatko svakog zna. U Kastvu je divno stvarati. Eto, nakon niza slikovnica, posljednju slikovnicu "Tuga" izdao sam za djecu s autizmom, da nauče da i tuga postoji. Divim se i susjedu kroničaru Joži Milinu, koji je napisao knjigu "Naš stari grad", te desetljećima pisao točno tko je u kojoj kući živio, koliko ih je bilo, što su radili... Za svaku kuću! Genijalac – govori umjetnik Jantolek.
Susjedi nešto dalje nastavljaju priču:
– Miljenik grada je črni Kastavac, američki blues gitarist Jerry Ricks, kojem se Kastav toliko svidio da je odlučio da neće živjeti u rodnoj Philadelphiji, već tu, u gradu. Dva desetljeća organiziramo sa susjedima iz Mošćeničke Drage blues festival njemu u čast – govore.
Što turist može raditi u Kastvu?
– Šetati se do Crekvine, trga Lokvine, prošetati se ispred crkve svete Jelene Križarice, tu je i Gradska loža, kula Žudika, u kojoj je prema legendi pogubljena posljednja vještica u Europi, iako to vele i za barem stotinu drugih mjesta (smijeh), ali mi smo uvjereni da je to bilo kod nas! Ne damo na svoje. Šume Loza i Lužina omiljeno su izletište Riječana za hiking, šetnje, bicikliranje, hodanje, outdoor aktivnosti – govore.
Posebna je ovdje i sorta, kupaža autohtone belice, lagano bijelo vino koje proizvode obitelj Rubeša, vinarija Kapić, Mandići, Rumac Maćuki i Karleuše. Organiziraju njemu u čast i feštu vina "Bela Nedeja", a belica se pije i u Heritage hotelu Kukuriku, Oštariji Fortici, Zlatnom krilu, restoranu Loža, ali i u – riječkom Hiltonu.
Nazor je pio belicu
– Belicu je pio i Vladimir Nazor kad je predavao u našoj školi – kažu domaći.
Kastav je gradić udaljen tek nekoliko minuta vožnje od rivijere i gradske vreve, u srcu je prirode podno Učke, u samom centru živi svega stotinjak ljudi, poznat je po gastronomiji, na uzvišenom je i sve mu to daje – šarm. Treba se vratiti!
Otvori KEKS Pay
