Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Kazalište

Rene Medvešek mogao je napraviti jači 'Proces'

Glazba Zorana Šćekića istinski je kafkijanski element u ovoj predstavi, ono što odiše mučnom neizvjesnošću
16. ožujka 2018. u 16:50 1 komentara 780 prikaza
Foto: gavella

“Proces” je u hrvatskim kazalištima najrjeđe izvođen klasični naslov. Urbana legenda tvrdi da je za to kriv socijalizam u kojem smo živjeli. To, naravno, znači da su se kazalištarci bojali na scenu postaviti djelo koje se najčešće čita kao kritika bezdušne birokracije.

Marko Petrić MARKO PETRIĆ Ako nema strasti, teško je naći motive za rad

No, niti je Kafka pisao samo o birokraciji, niti je socijalizam kriv i za to “zlo koje nas je snašlo”.

“Proces” je jednostavno materijal koji kao da se samom svojom biti opire sceni, dok Jozef K. baulja sudskim hodnicima i gubi se u vlastitom životu. Za početak treba se dogovoriti što je to “Proces”, o čemu Kafka zapravo piše, a da to ne bude na razini neke malo ambicioznije školske zadaće. Upravo na tom dogovoru pokleknuo je “Proces” u Dramskom kazalištu Gavella. Prema prijevodu Zlatka Crnkovića, autori su dramatizacije Dubravko Mihanović i Rene Medvešek, koji je i redatelj predstave. Krivnja za kojom traga Jozef K. ovdje kao da ne dolazi iz društvenog i životnog besmisla, već iz njega samoga. No, ako je tome tako, kako je moguće da ta krivnja lomi mnoge oko njega, dok sam Jozef K. ostaje smiren, čak i distanciran od situacije u kojoj se našao kada su ga uhapsili. Mnogo više očekivalo se i od nove suradnje Renea Medvešeka i scenografkinje Tanje Lacko, koji su zajedno stvorili jedno od najljepših scenskih rješenja u našem poslijeratnom kazalištu, ono u predstavi “Kolumbo” u ZKM-u. Ovdje su glavni scenski rekviziti registratori, ali teško se oteti dojmu da je posljednji prizor, u kojem je Jozef K. živ zazidan u njih, rješenje na prvu loptu, baš kao što su i kostimi Marite Ćopo lako predvidljive “birokratske” uniforme.

U glavnoj je ulozi mladi Nikola Baće, mnogo bolji u prvom dijelu predstave, dok u drugom dijelu, kada riječi treba zamijeniti tijelom, pogledom, šutnjama... kao da gubi potrebnu koncentraciju. U zajedničkoj sceni očaja nad neizvjesnom sudbinom s lakoćom ga nadigra Hrvoje Klobučar, baš kao što ga i žene (posebno Nela Kocsis i Perica Martinović) u zajedničkim scenama prelako gurnu u podređeni položaj. No, ono što je istinski kafkijansko u ovoj predstavi, ono što odiše mučnom neizvjesnošću, glazba je Zorana Šćekića. On od najmanjih mogućih dijelova; ponekad je to tek jedan ton, ponekad nasumce odabran šum, stvara atmosferu koja mnogo bolje od izrečenih riječi objašnjava što je to “Proces”.

Pogledajte i tko je sve bio na premijeri Frljićeve predstave:

1 / 32
Premijera predstave "Šest likova traži autora" održana je u kazalištu Kerempuh.
7.6. Kerempuh Ante Tomić i Rajko Grlić: Ustav Republike Hrvatske Ovog listopada Audicija - originalna postava kultne predstave stiže i u Zagreb Viktorija od neprijatelja Praizvedba “Viktorije od neprijatelja” Bez Držića neće preživjeti ni festival ni Dubrovnik
Predavanje Ivana Đikića na Filozofskom fakultetu
UPUTE GRAĐANIMA
Ivan Đikić: Ne širite histeriju, evo što trebate činiti kod pojave koronavirusa
HAMAG-BICRO
Inovativna rješenja
Hrvatski softverski sustav HECTA uspio je e-Commerce kupnju pojednostaviti, a uskoro će se implementirati i na strana tržišta
  • Aedes2017:

    Originalan ,pravi kafkijanski vonj se uvukao u moj teški zimski kaput .Sve do Britanskog trga sam se micao svim,slučajnim prolaznicima . Odlična gluma.