Manični komičar, suosjećajni psiholog, inspirativni profesor i voljena dadilja. Sve je to bio Robin Williams, genij komedije i drame čiji je život, obilježen vrtoglavim usponima i razornim padovima, tragično okončan na današnji dan 2014. godine.
Rođen u Chicagu u imućnoj obitelji Fordova direktora i bivše manekenke, Williams je odrastao u materijalnom obilju, ali emocionalnoj pustoši. Kao usamljen dječak s prekomjernom težinom, bio je meta nasilnika, a humor mu je postao oklop i jedini način da privuče pažnju zaposlenih roditelja, posebice majke. Komedija za njega nije bila izbor, već mehanizam preživljavanja.
Humor se pretvorio u poziv kada je u srednjoj školi otkrio dramsku grupu, što ga je odvelo do pune stipendije za prestižni Juilliard. Tamo je, kako se prisjetio njegov prijatelj Christopher Reeve, bio poput "otkačena balona", a njegova neobuzdana energija bila je previše za konzervativnu školu. Profesori su mu priznali da ga nemaju čemu naučiti. Vratio se u Kaliforniju i osvojio stand-up scenu svojom munjevitom, improvizacijskom rutinom. Prijelomni trenutak dogodio se na audiciji za seriju "Happy Days". Kada ga je producent Garry Marshall pozvao da sjedne, Williams je sjeo na glavu. Ulogu vanzemaljca Morka dobio je odmah, a spin-off "Mork & Mindy" lansirao ga je u zvjezdanu orbitu. Njegov pozdrav "nanoo-nanoo" ušao je u pop kulturu, a on je preko noći postao globalni fenomen.
Filmska karijera bila je logičan slijed, a Williams je dokazao nevjerojatnu svestranost. Svijet je osvojio kao radijski voditelj Adrian Cronauer u "Dobro jutro, Vijetname", ulozi koja mu je donijela prvu nominaciju za Oscara i gdje je većinu dijaloga improvizirao. Nominacije su se nastavile za uloge inspirativnog profesora u "Društvu mrtvih pjesnika" i beskućnika u "Kralju ribara". Devedesete su bile vrhunac njegove moći: bio je Petar Pan u "Kuki", dao je glas legendarnom duhu u Disneyjevom "Aladinu", čime je pokrenuo eru slavnih osoba u animiranim filmovima, i nasmijao je generacije kao "Tatica u suknji". Kruna karijere stigla je 1998. kada je za ulogu psihologa Seana Maguireja u "Dobrom Willu Huntingu" osvojio Oscara za najbolju sporednu mušku ulogu. Nije bježao ni od mračnijih likova, briljirajući kao psihotični tehničar u "Zabranjenim fotografijama".
Ipak, iza kulisa vodio je neprestanu bitku. Nagla slava gurnula ga je u vrtlog droge i alkohola. Godinama se borio s ovisnošću o kokainu, a trijeznosti se okrenuo tek nakon šokantne smrti prijatelja Johna Belushija od predoziranja, pronalazeći spas u biciklizmu. Njegov privatni život bio je jednako turbulentan, obilježen s tri braka, nevjerama i financijski iscrpljujućim razvodima. Nakon godina apstinencije, ponovno je posrnuo 2006. i prijavio se na rehabilitaciju. Činilo se da je napokon pronašao mir s trećom suprugom, umjetnicom Susan Schneider, no najteža bitka tek je bila pred njim.
U posljednjim godinama života, Williamsa je počeo proganjati nevidljivi neprijatelj. Patio je od teške nesanice, iscrpljujućih napadaja tjeskobe, paranoje i drhtanja lijeve ruke, simptoma koje ni on ni liječnici nisu uspijevali povezati. Osjećao je da gubi kontrolu nad vlastitim umom, a supruzi se žalio da želi "samo ponovno pokrenuti svoj mozak". U svibnju 2014. dijagnosticirana mu je Parkinsonova bolest, no to nije objašnjavalo kognitivni kaos koji je proživljavao. Tijekom snimanja filma "Noć u muzeju 3" borba je postala nepodnošljiva. Čovjek poznat po munjevitom umu jedva je pamtio tekst, a jedne je večeri, slomljen i u suzama, priznao vizažistici: "Više ne znam kako biti smiješan".
Svijet je zanijemio kada je 11. kolovoza 2014. počinio samoubojstvo u svom domu. Tek je obdukcija otkrila pravu, zastrašujuću istinu: Williams je bolovao od teškog oblika demencije s Lewyjevim tjelešcima (LBD), degenerativne bolesti mozga. Patolozi su izjavili da je to bio jedan od najgorih slučajeva koje su ikada vidjeli. "Nije depresija ubila Robina", objasnila je njegova udovica Susan, opisujući bolest kao "terorista u mozgu mog supruga". Njegova smrt, iako tragična, pokrenula je globalni razgovor o mentalnom zdravlju i neurološkim bolestima, ispunivši postumno njegovu želju koju je povjerio supruzi: "Želim pomoći ljudima da se manje boje."
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
