Ukrajinska povijesna drama "Dva tužitelja" (Zwei Staatsanwälte) prikazan je na dvadesetom Vukovar film festivalu, koji je trajao od 2. do 5. rujna. Film je režirao ukrajinski filmaš bjeloruskog podrijetla Sergej Loznica, a temelji se na istoimenoj noveli Georgija Demidova. Svjetsku je premijeru imao na 78. filmskom festivalu u Cannesu 14. svibnja 2025. godine, a tamo je i osvojio nagradu François Chalais. Glavnu glumačku postavu čine Aleksandar Aleksandrovič Kuznjecov, Aleksandar Filipenko, Anatolij Belij i Andris Keišs.
Radnja je smještena u Sovjetski Savez 1937. godine kada je staljinistički teror dosegnuo svoj vrhunac tijekom Staljinovih velikih čistki – masovnih uhićenja i likvidacija političkih protivnika i državnih neprijatelja. Naime, motiv za čistke bio je atentat na Staljinova bliskog suradnika Sergeja Kirova, koji je umro 1934. godine, a poslije toga tragičnog događaja Staljin je postao još više paranoičan i krvoločan.
Na samom početku filma vidimo kako se na tisuće pisama zatvorenika spaljuje u zatvorskim ćelijama. Riječ je o pismima zatvorenika koje je totalitarni režim lažno optužio. Scene traju dugo, a film je prožet dugim i dubokim kadrovima. Primjerice, imamo dosta scena u kojima se likovi samo penju po stubama mračnih i oronulih haustora ili hodaju kako bi napokon stigli na odredište, a tom se metodom redatelj koristio vjerojatno kako bi pojačao napetost i neizvjesnost u gledatelja.
Protagonist je pošteni mladi boljševik i odnedavno diplomirani odvjetnik Kornjev. Radi kao tužitelj te istražuje slučaj zatvorenog i brutalno mučenog pisca Stepnjaka, koji služi zatvorsku kaznu u Brjansku. Stepnjak je također veteran iz Prvoga svjetskog rata.
U filmu su prisutni uglavnom muški likovi – odani i vjerni partiji. Recimo, Kornjev se u vlaku za Moskvu susreće s glasnim i brbljavim veteranom iz Prvoga svjetskog rata, iz Bitke kod Kowela, koji je ostao bez jedne noge, te non-stop pripovijeda o tomu kako se jednom susreo s Lenjinom u Smolnom. Vidi se da takvi razgovori umaraju Kornjeva te da ne voli umišljene ljude koji se prave važnima i hvale zbog svojih djela.
Kornjev je u filmu prikazan kao neiskvaren i nesebičan pojedinac koji stavlja druge ispred sebe. Na primjer, kada jednoj radnici u Moskvi ispadnu papiri na pod, Kornjev joj iste sekunde odluči pomoći skupivši dio njih dok ostali ljudi samo promatraju i čude se njegovu kavalirstvu. Međutim, takve kvalitete, poput skromnosti i iskrenosti, ne idu u prilog onima koji kane preživjeti u komunističkom režimu. Također, veoma je rječit i karizmatičan govornik, što mu s druge strane malčice pomaže.
Dakle, Kornjev zahtijeva od upravitelja zatvora da se što prije sastane sa Stepnjakom iako ga upravitelj uporno odgovara i odbija tumačeći mu da Stepnjak boluje od kuge – veoma zarazne bolesti, te da bi susret s njim mogao biti koban.
Kada Kornjev konačno posjeti starog Stepnjaka u samici, saznaje istinu o gotovo cijelom režimu i totalitarnoj birokraciji. Moglo bi se reći da se njih dvojica čak i sprijatelje jer su obojica iskreni i dosljedni ljudi. Stepnjak, kojeg su premlatili i osudili pripadnici tajne policije NKVD zbog tobožnjih strašnih zločina i izdaje, pokaže se kao najpošteniji lik u filmu. Utjelovio ga je genijalni sovjetski glumac Aleksandar Georgijevič Filipenko, koji je na iznimno emotivan i dramatičan način održao monolog o korupciji i licemjerju toga jednostranačkog režima.
Nadalje, Kornjev govori Stepnjaku da su se njih dvojica već ranije susrela. Odnosno, Kornjev je slušao jedan njegov veoma inspirativni govor o boljševizmu dok je još bio student na pravnom fakultetu. Kornjev želi raskrinkati korupciju NKVD-a, ali ne shvaća da to nije nimalo jednostavno. S jedne je strane i pomalo naivan jer se u partiji na kraju sve sazna. Ipak, valja pohvaliti njegovu samopouzdanost i upornost. Ne da se lako pokoriti i putuje u Moskvu kako bi dogovorio sastanak s glavnim tužiteljem s obzirom na to da nema nimalo povjerenja u lokalno tužiteljstvo koje je, kako on smatra, marioneta zastrašujućeg i opasnog NKVD-a.
Kornjev se slabo snalazi u sovjetskoj birokraciji, ali ipak dobije što želi. Uspijeva doći čak i do glavnog tužitelja Andreja Višinskog u Moskvi, koji je naizgled ozbiljan, ali blag i pravedan čovjek, baš poput Kornjeva.
Povratak Kornjeva iz Moskve u najmanju je ruku napet i neizvjestan. U dugoj sceni u kojoj se mladi advokat vozi s dvojicom na prvi pogled simpatičnih i prijateljski nastrojenih ljudi – inženjerima Vasilijem i Petjom – cijelo se vrijeme čini da je nešto drugo posrijedi. Međutim, Kornjev, kako se čini, nije paranoičan, a još se više opusti kad mu ova dvojica čudnih i pomalo sumnjivih tipova počnu svirati pjesmu o kontraplanu na gitari.
Gledatelji već mogu pretpostaviti da rasplet ovog filma, u kojem se plemeniti i pravedni pojedinac odluči boriti protiv cijeloga korumpiranog sustava, ne može biti pozitivan.
Otvori KEKS Pay
