Od života u gradiću od 700 stanovnika u Južnoj Dakoti do 800 milijuna streamova i prvog mjesta na Billboardovoj ljestvici new age umjetnika – tako bismo najlakše mogli opisati put Matthewa Mayera, pijanista koji će 27. rujna nastupiti na Meštrovićevu Clasick Crossover Revolutionu u Lisinskom. Tim povodom otkrio nam je nešto više o prijateljstvu s našim meštrom za klavirom te razvoju svoje karijere, koja je započela 1999. godine, kada je samostalno objavio svoj prvi album.
Kako ste upoznali Mateja Meštrovića?
Sve je počelo jednim e-mailom u lipnju 2012. godine. Matej i ja povezali smo se preko SoloPiano.coma, platforme koju sam osnovao za nezavisne pijaniste. Godinama smo komunicirali prije nego što smo se napokon 2017. upoznali uživo. Tada sam se pridružio Matejevoj turneji "Four Seasons for Three Pianos", na kojoj sam svirao s njim, Hakanom Ali Tokerom i pokojnim, izvanrednim Matijom Dedićem. U šali sebe opisujem kao "predjelo" te turneje jer sam nastupao prije tog nevjerojatnoga glazbenog trojca. Ono što sam, međutim, dobio tijekom tih nekoliko tjedana turneje bilo je puno više od još jednog nastupa u biografiji – tada su započeli prijateljstvo i mentorstvo koji su od tada snažno utjecali na mene. Nevjerojatno mi je pomisliti da je sve počelo jednim e-mailom koji su razmijenila dvojica pijanista udaljena tisućama kilometara jedan od drugoga.
Što ste naučili od Meštrovića tijekom prvih nastupa u Hrvatskoj?
Jednako sam mnogo naučio gledajući Mateja izvan pozornice i na njoj. Gledao sam njegovu disciplinu, pripremu i naizgled beskrajnu želju da svaku kreativnu ideju odvede još dalje, jer Mateja očito ne zanima raditi nešto samo zato što se to oduvijek tako radi. To me silno nadahnulo. Također sam gledao kako se odnosi prema ljudima. Matej se prema svima odnosio s ljubaznošću i poštovanjem, a kada je netko toliko talentiran kao on, lako bi mogao razviti ego koji ga odvaja od ostalih. Kod njega sam vidio upravo suprotno.
Vaša karijera počela je u gradiću u Južnoj Dakoti. Jeste li ikada zamišljali uspjeh koji imate danas?
Nikada. I zaista mislim – nikada. Odrastao sam u Canistoti, satove klavira počeo sam pohađati s 12 godina, a neki od mojih prvih nastupa održali su se u čekaonici lokalne kiropraktičarske ordinacije. Kada sam 1999. objavio svoj prvi album nisam imao pojma što radim, a danas, više od 25 godina kasnije, moja je glazba premašila 800 milijuna streamova, dospio sam na prvo mjesto Billboardove New Age ljestvice te sam samo ove godine 33 tjedna bio među prvih pet na ljestvicama New Age i Kids. Da ste dječaku koji je svirao klavir u Canistoti pokazali takvu budućnost, nisam siguran da bi vam povjerovao.
Koji je ključ vašeg uspjeha?
Zvuči gotovo prejednostavno, ali mislim da se ustrajnost užasno podcjenjuje. Glazbena industrija uvelike se promijenila od 1999. godine i to je nešto što nisam mogao kontrolirati, ali mogao sam odlučiti hoću li nastaviti stvarati, pa sam naučio ustrajnost spojiti sa znatiželjom. Ako nešto ne funkcionira, nemoj to ponavljati 20 godina i nazivati to ustrajnošću – uči, prilagođavaj se, riskiraj, upoznaj ljude, putuj, slušaj, mijenjaj se. I budi dobar prema ljudima jer karijere se ne grade na brojkama, nego s ljudima. Pravi odnos može ti promijeniti život na načine koje nijedan algoritam ne može predvidjeti.
Ipak, i brojevi imaju neku važnost.
Da, nevjerojatno sam zahvalan na njima i lagao bih kada bih rekao da me ne uzbuđuju. Vidjeti "#1" pokraj svog imena na Billboardovoj ljestvici nestvaran je osjećaj, ali naučio sam da ne treba poistovjećivati ono što možemo izmjeriti sa svrhom zbog koje nešto radimo. Osamsto milijuna streamova samo je brojka, baš kao i pozicija na Billboardovoj ljestvici, ali povezivanje je svrha. Netko možda sluša moju skladbu dok uči, netko dok uspavljuje dijete, netko možda tuguje, zaljubljuje se... To je ono izvanredno u snimljenoj glazbi. Nešto što sam napisao sam, za klavirom, može postati dio soundtracka života potpunog neznanca. To mi znači puno više od samog broja.
Što vas danas kreativno nadahnjuje?
Ono nepoznato. Primjerice, sve me više fascinira ideja da klavir postavim na mjesto na kojem ga ljudi ne očekuju. Nastupao sam u veličanstvenim kazalištima, ali klavir sam donosio i u prostore koji su me prisiljavali da glazbu doživim na drukčiji način. Stajati u velikoj koncertnoj dvorani nadahnjuje, ali stajati na planini i shvatiti koliko je čovjek malen nadahnjuje na potpuno drukčiji način. Sada me zanima to sjecište – mjesto gdje se susreću glazba, prostor, ljudi i priča. Ne želim samo točno odsvirati note, nego želim da netko tko gleda ili sluša nešto osjeti.
Što će vam prolaziti kroz glavu kada ponovno stanete s Meštrovićem na pozornicu?
Vjerojatno ću se sjetiti lipnja 2012. godine, tog jednog e-maila, jer prije 14 godina nije postojao nikakav veliki plan – postojala su samo dvojica glazbenika koji su se povezali zahvaljujući glazbi. A onda je došlo prijateljstvo, pa poziv, pa Hrvatska, pa još nastupa, još zemalja i još glazbe. I nekako, nakon svih ovih godina, ponovno izlazimo zajedno na pozornicu, a iz toga proizlazi nekoliko lekcija: obratite pozornost kada vas netko nadahne, ponekad recite "da" prije nego što sve isplanirate, vjerujte svojoj intuiciji i nikada nemojte podcijeniti kamo vas jedna iskrena ljudska povezanost može odvesti. Svemir je takav, neobičan. Ponekad zna puno prije nas.
Otvori KEKS Pay
