Nakon najveće pobjede u svojoj 20-godišnjoj karijeri i osvajanja naslova svjetskog teškaškog prvaka, Filip Hrgović nije se zaputio u Hrvatsku (gdje se naveliko razmišljalo o organizaciji dočeka), već je izravno iz Londona otišao na odmor u Španjolsku.
Desetak dana nakon što je nokautirao najveću britansku, ali i svjetsku boksačku nadu te poslao Itaumu u traumu, javio nam se s odmora koji je vrlo brzo iz pasivnog prerastao u aktivni.
– Trenirati sam počeo već u prošlu srijedu, doduše ovoga puta za dušu. A užitak je kada ne moram ići u crveno nego radim što mi se radi i koliko mi paše.
Čeka se meč Duboisa i Wardleya
A kakvi su planovi najnovijeg svjetskog prvaka?
– Ne zna se još ništa. Čeka se da prođe uzvratni meč između Duboisa i Wardleyja zakazan za 17. listopada.
Filip je još u ringu, nakon velike pobjede, kazao koga bi volio za sljedećeg protivnika.
– Ja bih više volio borbu za objedinjenje naslova s Duboisom ili Kabayelom nego obranu sa Sanchezom, s kojim smo se dogovorili oko ustupanja mjesta. Možda se možemo ponovno dogovoriti, ali ovoga puta bi to moralo biti uz pristanak IBF-a.
Nekad je prvak nakon osvajanja naslova imao prostora da najprije odradi dobrovoljnu obranu, s nekim od boraca iz top 15.
– Sada za takvo što nema mjesta, možda ga bude nakon sljedeće borbe. U svakom slučaju, vjerujem da će mi u sljedećoj borbi protivnik biti netko između Duboisa, Kabayela i Sancheza. Čuo sam čak da su se ljudi iz Queensberryja javili našoj Vladi. Zainteresirani su za to da se obrana ili unifikacija pojasa održi u Hrvatskoj. Uh, to bi bio spektakl, možda i najveći sportski događaj u neovisnoj Hrvatskoj.
Kako to obično biva nakon ovakva kreševa kakvo su priredili Hrgović i Itauma, obojica su dobila zabranu boksanja, doduše minimalnu. Itauma će tako morati pauzirati 45 dana, dok je Hrgoviću određena zabrana od 30 dana.
– To je razumljivo jer boks je najteži sport na svijetu. Zapravo, to je više rat nego sport.
I doista je tome tako jer boks zahtijeva vrhunsku kombinaciju izdržljivosti, snage i mentalne stabilnosti pod udarcima. Ta psihološka komponenta može biti načeta već u medijskim nastupima i raznim sučeljavanjima tijekom tjedna borbe, a to je i jedna od tajni Filipove pobjede.
– Od finjaka se prometnuo u agresivca, a upravo ga je to na kraju dovelo do raspada sustava. Mislim da mu je pouka iz ove borbe važnija od same pobjede. Riječ je o strašnom borcu, iznimno brzom i talentiranom, a sada je na njegovu timu da ga pametno vrati u pravi ritam.
Zanemario je činjenicu mladi Mojsije (Moses) da nasuprot sebe ima "Gene kamene", protivnika koji je krajem pete runde preživio savršeni aperkat nakon kakvog rijetko tko može ostati na nogama.
– Nije u pitanju samo moja reakcija na taj aperkat i samo ovaj meč, već je riječ o posljednjih 20 godina "rada u rudniku". Ljudi vide samo bradu, no to je i stvar čelične volje, želje, inata, svega onoga što me pokušavalo slomiti ali nije uspjelo. Da biste pobijedili u ovakvom meču, treba jako puno toga proći.
A u tom sazrijevanju bilo je i spariranja s tadašnjim prvacima poput Deontaya Wildera, Vladimira Klička ili pak Davida Hayea.
– To mi je svojedobno puno značilo i sve je to utkano u ono što sam postao, a sada sam ipak dosegnuo višu razinu.
A s te više razine uopće nije divljao nakon najveće pobjede u karijeri iako se, nakon ovakvih borbi, pobjednici često penju po konopcima i obraćaju navijačima "na sve četiri strane svijeta". Štoviše, kad je nokautirao Itaumu, Filip je samo podignuo svoju desnicu i napravio krug po ringu.
– Ne radim to u ringu. Tada mi je najvažniji osjećaj u srcu. Ne treba meni veliko slavlje, a ne bi bilo u redu ni prema protivniku.
Sjećamo se da ni Cro Cop svoje velike pobjede nije slavio "divljanjem".
– Treba časno postupiti i prema pobijeđenom koji je završio u bolnici. Meni je to dovoljno. Ne treba ga dodatno ponižavati slavljem, tim više što je riječ o nekome tko bi mogao biti veliki šampion ovog sporta.
Baš zbog tog sveopćeg uvjerenja da je Itauma "next big thing", Hrgović je zapravo trebao poslužiti kao žrtva u prigodi krunidbe novog kralja.
– Sve je bilo priređeno da tako i bude. Englezi su toliko vjerovali u to, a ja sam od početka vjerovao da im mogu pomrsiti račune. Premda su mi svi, pa i članovi obitelji, menadžer i trener, govorili da izbjegnem tu borbu, ja sam vjerovao da imam izgleda. Vjerovao sam da sam dovoljno čvrst da mogu izdržati ovako težak meč. Nekako sam to osjećao od prvog dana kada se ta borba počela spominjati. A na koncu je to još bila i borba za svjetski naslov.
Prije nego što će biti dogovorena borba s Itaumom, Hrgovićev menadžer imao je za njega ponešto drukčiji plan.
– Moj menadžer Keith Connolly već je razgovarao sa Zuffa Boxingom, organizacijom koju su utemeljili izvršni direktor UFC-a Dana White i šef Opće uprave za zabavu Saudijske Arabije Turki Al-Sheikh. No budući da oni ne surađuju sa svjetskim boksačkim federacijama poput WBC-a, WBA-e, IBF-a i WBO-a, već imaju vlastiti pojas, na svoju sam ruku nazvao Franka Warrena i dogovorio da mi prva borba bude protiv Davea Allena, a druga protiv Mosesa Itaume. Bio je to prvi put da sam nešto napravio iza leđa svom menadžeru, no pokazalo se da sam donio dobru odluku.
Navesti Itaumu da se ispuca i da isprazni energetski rezervoar također je bila dobra taktička odluka. Kad je pak Filip osjetio da se Moses gasi?
– Već nakon prvih rundi on je teže disao nego ja. Znao sam da gubim runde ali da "momentum" borbe ide u mom smjeru. Vidio sam da sili i da više ne udara toliko razorno.
I onda je došla deveta runda.
– Nakon što sam ga pogodio i krajem osme, shvatio sam da je to trenutak, da je to prilika, da je došao čas kada ga moram stisnuti.
KO je kulminacija slomljena duha
Koliko se sjećamo, završni su Filipovi bili udarci desni direkt u tijelo i lijevi kroše u glavu.
– Ne sjećam se kojim sam ga udarcem završio, no to je bila kulminacija njegova umora i slomljenog duha. Nisam ga nokautirao jednim udarcem, već serijom udaraca. Pokušavao sam ga što više pogađati i u tijelo jer upravo takvi udarci najviše iscrpljuju.
I kad je bilo najteže, Filip nije posustao pa se tako, kaže, potpuno ostvario. Jer sada je i suprug, i otac, i svjetski prvak.
– Blagoslovljen sam. Dugo me Bog stavljao na kušnje sve dok i sam nisam osjetio da sam sazrio, da sam spreman za "lansiranje" u sportsku orbitu. Biti boksački prvak svijeta u teškoj kategoriji jedna je od najvećih stvari u svijetu sporta. Zapravo, u mojim očima nema većeg jer boks je ne samo najteži nego je i jedan od najstarijih sportova.
Otvori KEKS Pay
