Budući da vrijeme brzo prolazi, početak godine odmah se može iskoristiti za najavu najvećeg domaćeg međunarodnog rock-festivala koji se, koristimo li skijašku terminologiju, već ozbiljno zalaufao u pripremama. Iako će neki tek dolaskom proljeća početi razmišljati aktivno o koncertnoj sezoni, jasno je da se ovakvi pothvati dogovaraju i organiziraju godinu dana unaprijed, skupa s pripremama lista izvođača koji se dovode i čiji su koncertni termini već sada dogovoreni.
Zagrebački 17. INmusic održat će se na Jarunu u tradicionalno vrijeme, od 23. do 25. lipnja 2025., a devet dosad najavljenih imena, uz ona koja tek slijede, govori da nam da će opet biti uzbudljivo. Kings of Leon, Massive Attack, Air, Fontaines D.C., Kim Deal, Michael Kiwanuka, St. Vincent, Yard Act i Seun Kuti & Egypt 80 za sada su poznata imena koja ćemo vidjeti. Uz to, u ovo vrijeme kad ljudi ne mogu ne zapaziti porast cijena svega i svačega, koristimo li ekonomsku terminologiju, čini se da samo INmusic nisu zahvatile inflacija i poskupljenje pa će posjetitelji za samo 109 eura, koliko sada koštaju ulaznice, moći provesti tri dana na Jarunu gledajući premijerna svjetska imena.
Dapače, prošlog ljeta, na kraju prethodnog izdanja festivala, iste ulaznice mogle su se kupiti u ranoj prodaji za samo 88 eura, što je neusporedivo povoljno za bilo koju sličnu europsku manifestaciju. Doista, nikada nije dovoljno podsjetiti da su mnogi koji su prošle godine putovali na koncerte u inozemstvo, a u nekim slučajevima i kod nas, samo za jedan nastup nekog od komercijalnijih i popularnijih svjetskih izvođača plaćali svote koje s troškovima prijevoza, da ne spominjemo moguća spavanja ili gastronomske zahtjeve, debelo nadilaze trošak za trodnevnu festivalsku ulaznicu INmusica s nekoliko desetaka imena koja možete čuti i vidjeti. Primjerice, francuski Air, koji dolazi na INmusic, lani su vidjeli samo oni koji su prošlog ljeta otišli na rasprodani koncert na šibenskoj Tvrđavi sv. Mihovila i platili ulaznicu 130 eura.
Prisjetimo li se dvije pandemijske godine kada festivala nije bilo, jasno je da se radilo u toliko velikoj praznini u kulturnoj ponudi Zagreba da su se ljudi nostalgično sjećali ljeta uz festival i šušur koji s njime dolazi, da i ne spominjemo sjajnu glazbu koju smo čuli s tri festivalske pozornice. Neki se vraćaju u Zagreb, poput Kings of Leon, koji su nastupili 2017., kada su kao zvijezde druge festivalske večeri i jedno od tih traženih, skupih imena gornjeg doma svjetske rock-scene, kao i Arcade Fire tada, s pozornice jasno zahvalili publici i poručili da će se vratiti.
Massive Attack ili mnogima omiljeni Fontaines D.C. s novim albumima i projektima na lageru nude i drukčije programe. Kao i St. Vincent, koja je u top formi zadnjim albumom “All Born Screaming”, a lijepo je da ćemo vidjeti i Kim Deal, legendarnu basisticu Pixiesa, koja je objavila prvi solo album. Yard Act jedno su od zanimljivijih novih imena, a Michael Kiwanuka i Seun Kuti & Egypt 80 bila su posljednja poznata imena dok u četvrtak nije objavljeno da dolaze i američki Foster the People, koji su za prvi album “Torches” 2011. osvojili tri nominacije za nagradu Grammy, a s drugim albumom “Supermodel” stigli na treće mjesto američke Billboard ljestvice najprodavanijih albuma.
Proglašavan jednim od ponajboljih europskih festivala, INmusic je postao kulturni događaj par excellence, s ekonomskim i marketinškim učinkom koji blagotvorno djeluje na lokalnu ekonomiju i turističku poziciju Zagreba. Zaista je ugodno iskustvo šetati se među desecima tisuća posjetitelja i vidjeti Engleze, Nijemce, Japance, Amerikance i druge kako ruku pod ruku s domaćom publikom čine Zagreb metropolom kakva bi htio biti, a često nije.
Naravno, ima turista i inače, ali nikada u ovolikom broju i na ovakvom zajedničkom zadatku. Na kojem, za razliku od sportskih manifestacija i čestog huliganstva, nema ni primisli na bilo kakvo agresivno “delanje”.
Programski gledano, INmusic je zadnjih godina nadmašio većinu okolnih festivala u regiji, pa i jaki EXIT, koji je tamošnja službena politika ispravno iskoristila za daleko jaču propagandu nego naša INmusic. Da se radi o nekom filmskom ili kazališnom festivalu, ne sumnjam da bi državni i gradski budžeti bili daleko izdašniji nego što su prema INmusicu, reprezentativnom festivalu svjetske klase čija se tržišna cijena programa mjeri stotinama tisuća eura.
Napokon se i kod nas zadnjih godina dogodilo realno prosuđivanje u kojem masovna publika zna da će u četiri večeri INmusica dobiti prvoklasne nastupe ponajboljih ozbiljnih izvođača svjetske klase. O svjetskoj promidžbi za Zagreb i Hrvatsku te o dolasku stranih turista ne treba ni govoriti, jer upravo je to ono što će osvanuti na popisima najboljih europskih festivala i po društvenim mrežama i medijskim javljanjima, kao reklama Zagreba kao poželjne destinacije za ljetni rock-turizam.
Veliki financijski prihod koje će strani turisti ostaviti lokalnoj zajednici pokazuje da se godinama kod nas maćehinski gledalo na rock-turizam, koji je svuda u svijetu jedan od glavnih načina za poboljšanje imidža neke destinacije i privlačenje publike koja troši svih dana boravka, a ne kao turisti s kruzera koji zatrpaju obalne gradove, sa sobom donesu vodu u plastičnim bocama i vrate se na brod.