Na A strani pjesma za raju, na B strani ona za dušu. Tako su hitmejkeri sedamdesetih godina prošlog stoljeća radili singlice, iznimka nije bio ni Darko Domijan, čija se "Ulica jorgovana" 1974. tiskala u 175 tisuća primjeraka, a na gramofonima u dnevnim boravcima diljem Jugoslavije pustila minimalno 20 puta više. "Plavi veo, zlatna žica, nježan vjetar, mnogo ptica" nije, međutim, stih koji je Franka Dujmića natjerao da obiđe gotovo sve zemlje nekadašnje države u potrazi za singlicom koju je, unatoč njezinoj nekadašnjoj popularnosti, gotovo nemoguće naći.
On na vinilu želi čuti "Zlatokosu", funk stvar s B strane ploče, onu koju je Domijan otpjevao sebi za gušt, a koja je danas neizostavan repertoar svih ljubitelja upravo toga žanra glazbe, vrlo popularnog i među ekipom kojoj u izlascima nema bolje zabave nego se rasplesati upravo uz jugoslavenski funk. Svoj put do pronalaska ploče, jedine koja mu nedostaje u njegovoj pozamašnoj zbirci nosača zvuka na vinilu, Franko Dujmić zabilježio je na filmu "Funk YU" koji se mogao pogledati na ovogodišnjem ZagrebDoxu.
Redateljeva potraga za singlicom poprilično je dinamična i duhovita priča u kojoj mu pomažu različiti protagonisti, uglavnom jednako zaluđeni kolekcionarstvom kao i sam Dujmić. DJ-evi diljem regije objašnjavaju mu da je jugoslavenski funk postao popularan tek kad su ga otkrile novije generacije, "diggeri", redatelju tvrde da uopće nije važno nađe li se ploča koja se traži jer bitna je sama avantura pronalaska, a kolekcionari ploča pojašnjavaju mu da mnoge od svojih komada gotovo nikad ni ne slušaju, ali su ponosni što ih imaju.
Sam Franko Dujmić do "Ulice jorgovana" pokušava doći na različite načine; traži ih na Hreliću i drugim buvljacima, kopa po garažama, odlazi u trgovine pločama, raspituje se, čak "kopa" i po dark webu pa, poput Pabla Escobara u "Narcosu", o svojoj vinilki, gledajući u prazno, razmišlja i u kuhinji, na vrtnoj ljuljački te u praznom bazenu.
Nalazi li napokon singlicu? Otkrit ćete sami ako pogledate film.
A kako je film uopće nastajao, nama je otkrila Tamara Babun Zovko iz produkcijske kuće Wolfgang&Dolly.
– Franko Dujmić radio je s kolegicom Ronom Žulj u jednoj kreativnoj agenciji. On joj je pričao da bi radio nešto o vinilima jer mu je bila super fora kako je tražio tu "Ulicu jorgovana" koja je tiskana u zaista puno primjeraka, ali je nikako nije mogao naći. Naravno, tražio ju je zbog B strane jer upravo u vrijeme šlagera nastao je i funk koji su tadašnji pjevači radili sebi za gušt. A glazba koja je danas vrlo popularna za ples, tada je bila marginalizirana jer su na A stranu singlice išli šlageri, a onda na B stranu pjesme koje su izvođači zapravo voljeli otpjevati – objašnjava nam Tamara Babun Zovko.
Njezina produkcijska kuća nije tu puno dvojila, s redateljem su porazgovarali i njemu se, kaže naša sugovornica, svidjela ideja da napravi glazbeni dokumentarac, dok je njoj samoj genijalna bila misao da se radi film o nečemu o čemu sama ne zna toliko.
– Volim učiti putem, možda promijeniti mišljenje, ali svakako obogatiti znanje i iskustvo. U ovom slučaju činilo mi se da znam dovoljno da produciram film, a opet ne i dovoljno da mi ne bude zanimljivo – kaže T. Babun Zovko.
Kad su projekt konačno dogovorili, Franko Dujmić se uputio na razvoj scenarija te na samo istraživanje.
– Prijavili smo se HAVC-u od kojeg smo dobili sredstva za razvoj projekta, kao i za produkciju. Nešto je stiglo i od gradova; Zagreba, Rijeke i Dubrovnika, a aplicirali smo i na nadnacionalni fond RE-ACT. Počeli smo sa snimanjem, a onda ga je jednim dijelom zaustavila, a drugim dijelom promijenila pandemija. Plan je bio snimati i veliki sajam vinila u Nizozemskoj, primjerice, koji se onda nije održao dvije godine zaredom pa smo, na kraju, to izbacili jer više nije imalo smisla. Ali vrlo koherentan koncept dobili smo i obilaskom gradova u kojima smo nalazili ljude koji se u glazbu razumiju, koji dijele strast prema njoj. Snimali smo nekoliko godina, tako da je zaista velik broj ljudi prošao kroz filmsku ekipu, a kad smo bili pri kraju, kako bismo mogli film završiti, organizirali smo crowdfunding kampanju. Sad imamo male dioničare filma, zapravo, i njih redovno obavještavamo o svemu što se s filmom događa nakon što je snimljen – objašnjava nam Tamara Babun Zovko koja je Wolfgang&Dolly osnovala sredinom 2017.
"Kuća Male Zvijezde" Slađane Lučić prvi je uradak iz njezine "tvornice", a redateljica i naša sugovornica same su financirale taj projekt.
– U postprodukciji uključili su se HAVC i Al Jazeera, imali smo i tu uspješnu crowdfunding kampanju, a to su bile dosta napete godine, s manje projekata i novca, ali s puno volje – prisjeća se T. Babun Zovko.
Sad, paralelno s "Funk YU", produkcijska je kuća završila film "Godina prođe, dan nikako" Renate Lučić.
– Radi se o nježnom filmu, kreativni je to dokumentarac u kojem se redateljica vraća u Rajevo Selo i sastaje s ocem te njegovim prijateljima kako bi dobila odgovore na neka svoja pitanja. Selo je to praktički bez žena, one su se, kao i redateljičina majka, odselile u Njemačku i slične zemlje kad je Hrvatska ušla u Europsku uniju te se više nisu vratile. Istovremeno se Renata bavi intimom svoje obitelji i odnosa, ali i fenomenom Slavonije koja je, u suštini, bogata, a za ljude koji su preživjeli rat, ostala neaktivan prostor. Taj je film također bio na ZagrebDoxu, a najesen stiže u kina – govori nam producentica, čija je kuća zadužena i za serijal "Dulum zemlje" koji se prikazuje na Hrvatskoj televiziji. Serijal je to koji producira upravo Wolfgang&Dolly, snimanje četvrte sezone počinje uskoro, a ekipa je posebno ponosna što je serijal bio nominiran i za ovogodišnju Večernjakovu ružu.
– Počinjemo sad sa snimanjem kratkog filma "Na drugom svijetu", dosta je projekata u produkciji, postprodukciji ili u razvoju, primjerice, u fazi smo financiranja filma "Prvi tjedan u kolovozu" Filipa Mojzeša. U produkciji smo s dokumentarcem Marčele Zanki o njezinu ocu i otoku udaljenom od civilizacije, Damir Markovina će u svom filmu ispričati odnos sebe i svog oca kroz priču o sudbini BiH od Daytona nadalje, tu je i film "Roditeljstvo", Katarina Zrinka Matijević donijet će različite vrste roditelja i konfiguracija obitelji kroz film o onima koji su djecu posvojili do onih koji su se odlučili na čak i dvanaestero djece... Očito je da su obiteljski odnosi vrlo potentna tema – govori nam producentica pa dodaje da su pri samom kraju i dva dokumentarca: "Zaustavi me ako možeš" Brune Bajić o paraolimpijcu Dinu Sinovčiću, koji uskoro ima premijeru u Splitu, a onda i onaj Željka Rogušića o Vlahi Bukovcu i njegovim zagrebačkim danima. Ovaj posljednji, kaže nam Tamara Babun Zovko, bit će, zapravo, najveća Bukovčeva izložba koja je snimljena.
– Uključen je veliki broj njegovih djela, a sve se radilo s kustosicom Petrom Vugrinec iz Klovićevih dvora – otkriva naša sugovornica.
No vratimo se filmu "Funk YU". Njegova službena hrvatska premijera (jer u Irskoj i Ljubljani već je bila) na rasporedu je 24. svibnja u Petom kupeu, a sastojat će se od dvije projekcije spojene s 8. funk konferencijom, odnosno plesnjakom na kojem će glazbu puštati DJ-evi iz samog filma. Nakon toga kreće pohod na kinopubliku.
A što sluša producentica filma, pitamo je.
– Uglavnom rock, onda blues, jazz, malo klasike, pop, imam dosta široke muzičke interese, ali kad bi me netko pitao za omiljene bendove, uvijek se vraćam Led Zeppelinu, Beatlesima i Stonesima. Od novijih, super su mi National, Mumford&Sons, a moram priznati, na čagama mi je sad najdraži funk – kaže nam Tamara Babun Zovko.
Pitamo je i je li što naučila iz filma "Funk YU".
– O glazbi masu toga jer jako je puno pjesama u filmu za koje nisam znala, a onda, kad ih stavite u YouTube, otvore se i neke nove. Zainteresirala sam se više i za ploče, iako mi se uvijek sviđala ideja da imam gramofon, a onda su mi ga, za 38. rođendan, Franko i Matija Drniković, s kojim sam film producirala, zajedno s još nekoliko prijatelja, i poklonili! I tri ploče dobila sam s njim, a onda me "ulovilo" pa sad širim kolekciju – smije se naša sugovornica, pa nam otkriva i novu omiljenu pjesmu. Novootkrivenu, točnije.
– "Himna suncu" bila je na jednoj od ploča koje sam dobila na poklon od Franka i jako mi se sviđa ta stvar, točno je za mene, a ne bih nikad znala za nju da mi je nisu otkrili. Pjeva je Đurđica Miličević, kasnije Barlović, koju, naravno, svi znaju iz Novih fosila. Najbolja je fora ta što mi je Đurđica, kad sam bila mala, bila susjeda i uvijek sam je pamtila kao jako simpa gospođu, a sad mi je "Himna suncu" jedna od najdražih stvari – govori nam Tamara Babun Zovko u čijoj se kući sad glazba gotovo isključivo sluša na gramofonu. Centralni je to sad dio dnevne sobe, kaže nam.
A je li Franko Dujmić konačno u svoju kolekciju ploča ubacio i "Ulicu jorgovana"?
– Pretpostavljam da je toliko ljudi zagnjavio da danas potajno ima i više tih singlica – smije se Tamara Babun Zovko, koju je zadnjeg dana snimanja na stolu u uredu dočekala upravo "Ulica jorgovana" s emotivnom porukom redatelja. A s obzirom na to da se u filmu pojavljuje i sam protagonist svih redateljevih muka Darko Domijan, je li odmah pristao biti "glumac"?
– Isti tren. Domijan je jako draga i simpatična osoba i baš mu je bilo drago da se netko bavi ovom temom. Bio je i na projekciji na ZagrebDoxu! – kaže nam producentica, a otkriva nam da je u filmu, svojom glazbom, sudjelovao i Tihomir Pop Asanović. Tijekom crowdfundinga za film organizirali su događanje uživo uz glazbu koju je puštao Tomislav Bader, a Pop je stigao kako bi se sa svima podružio.
– Ta funk glazba je jednostavno takva; okuplja komunikativne, mekane, vedre i vrlo društvene ljude – kaže Tamara Babun Zovko pa napominje i da je za "Funk YU" zaslužna predivna kreativna glava Franka Dujmića, ali i širok te raznolik tim.
– Različite su se stvari morale napraviti kako bi se film snimio, a uključivalo je to glazbenike, producente iz različitih zemalja koji su pomogli kod snimanja, Funk konferenciju, Minus i minus kreativnu agenciju i veliku produkcijsku ekipu. Puno je ljudi na projektu radilo tijekom godina, a ostali smo jedna mala lijepa zajednica. Film je uvijek timski posao, a ovaj je to bio do posljednjeg daha u svakom smislu. Pa u našem je timu, jer organizirali smo crowdfunding, i sama publika! – kaže Tamara Babun Zovko.
Otvori KEKS Pay
