Intendantica HNK Ivana pl. Zajca Dubravka Vrgoč u razgovoru za Hinu predstavila je planove i ideje za razvoj riječkoga kazališta, istaknuvši da bi ono raznolikošću i kvalitetom ponude trebalo biti pokretač značajnih projekata u danas kulturološki neprepoznatljivoj regiji Mediterana.
Dubravka Vrgoč preuzela je funkciju intendantice HNK Zajc prvog dana ove godine, a za Hinu govori o stanju koje je zatekla u ansamblima, o festivalu Riječke ljetne noći, dijalogu teatra i grada te o ideji da riječko kazalište u budućnosti bude središnja kazališna institucija koja će okupiti ostala mediteranska kazališta i istražiti današnju kulturološku poziciju Mediterana.
Došavši na čelo riječkoga kazališta, Vrgoč je imenovala i nove ravnatelje ansambala pa je tako ravnatelj Opere dosadašnji šef dirigent riječkog simfonijskog orkestra maestro Valentin Egel, a ravnatelj Baleta je koreograf, plesač, baletni pedagog i dugogodišnji ravnatelj Nacionalnog plesnog teatra Malta Paolo Mangiola. Glumac Mirko Soldano je v.d. ravnatelj Talijanske drame, a izvršna producentica Petra Šegić Biljan Žic v.d. ravnateljica Hrvatske drame.
Koliko ste u proteklih godinu dana stekli uvid u stanje ansambala riječkoga HNK i njihove kapacitete? Što biste izdvojili kao njihove jake strane?
Riječki teatar pratim još otkada sam bila kazališna kritičarka i često dolazila u Rijeku. Uvijek me privlačila gotovo alternativna snaga toga teatara koji se tijekom svoje povijesti, u najboljim razdobljima, trudio biti drugačijim i izdvojiti se od naše globalne repertoarne kazališne scene često uspavane u kolotečini umnažanja istih modela i limitiranih umjetničkih dosega. Posljednjih sam pak godina uočila energetsku održivost ansambala spremih da odgovore na različite izazove te da kakvi god ti izazovi bili zadrže svoj integritet. Stoga prepoznajem veliki potencijal u sva četiri ansambla riječkog kazališta i veselim se uzbudljivim kazališnim pričama koje ćemo u sljedećem periodu zajedno otvoriti.
Koje kazališne ansamble je nužno upotpuniti ili proširiti? Jeste li dogovorili dolaske novih članova ansambala?
S obzirom na trenutačnu situaciju sve ansamble je potrebno upotpuniti i proširiti. Možda je najkritičnija situacija trenutačno u Baletu gdje su neki plesači otišli tijekom protekle godine, a njihova smo mjesta tek sada počeli popunjavati. Na posljednjoj audiciji u listopadu prošla su četiri plesača koji su sada već zaposleni, a namjeravamo uskoro organizirati i novu audiciju za šest slobodnih mjesta.
U Hrvatskoj drami također nedostaje glumaca i tu krećemo već sljedeći mjesec s popunjavanjem "slobodnih" mjesta. U orkestru je izrazito vidljiv deficit glazbenika koji se rješava pozivanjem gostujućih umjetnika što iziskuje veća financijska sredstva, a pri tome i organizacijski otežava program. Pri tome se ne smiju zaboraviti niti tehničke službe koje su podkapacitirane. Četiri čistačice na tri lokacije čini se nemogućnim, ali to je danas realnost riječkog kazališta. Sve ću to nastojati izmijeniti za što mi je potrebna podrška Grada koji je osnivač kazališta i u najvećoj mjeri ga financira, pa se nadam brzim pomacima.
Festival Riječke ljetne noći obnovljen je prošle godine. Koliko je takav program važan za kulturu Rijeke? U kom smjeru namjeravate razvijati taj festival i ljetni program?
Ljetni festivali iznimno su važni za kulturu svakog grada, pa tako i Riječke ljetne noći za Rijeku. One su i imale tradiciju koja je prekinuta te je treba obnoviti, dakako u suglasju s vremenom koji živimo. A to znači da je uz uobičajene dramske, baletne i glazbene programe potrebno kreirati i one spektakularne koji će privući sve građane Rijeke, ali i turiste. Ovdje mislim i na inkluzivne programe, tzv. "kazalište u zajednici" koje uključuje sve koji se nađu na pojedinom prostoru što postaje prostorom teatra – od trgova, parkova, plaža, nogometnog stadiona do kazališno još neotkrivenih prostora. Interaktivan odnos s publikom koja u jednom segmentu postaje i sukreator Festivala iznimno je važan kao zalog za budućnost festivala koji nije izdvojeni dio postavljen na nekoliko tradicionalnih lokacija, već živ organizam koji uključuje različitu publiku.
Tema Mediterana, koja me iznimno zanima, mogla bi se pokrenuti i kroz Riječke ljetne noći, okupljajući u Rijeci mediteranske festivale i kazališta. Također bi trebalo organizirati Ljeto u Rijeci za djecu s programom prilagođenom najmlađima koji bi predstavio dječju literaturu i to onu koja problematizira Mediteran. Taj bi program bio dio programa Festivala, ali na nekim neuobičajenim prostorima u kojima inače borave djeca.
Već ovog ljeta promovirat ćemo u suradnji s Teatrom Regio iz Parme djelo i lik Giuseppea Verdija po cijelom gradu kroz događanje pod nazivom "Vikend Verdi" što uključuje najrazličitije programe od koncerata do plesne platforme DJ Verdi.
Jedna od temeljnih ideja Vašeg četverogodišnjeg programa je jačanje priče o Mediteranu, jačanje pozicije riječkoga HNK-a na sredozemnom i šire, europskom kulturnom prostoru. Kako se navedeno može ostvariti?
Mediteran je stotinama godina bio i središtem europske, pa i svjetske kulture iz koje se baštini i drama i opera i ples, teatar i filozofija. Mediteran je već dugi niz godina zanemaren, izostavljen, izoliran i zapostavljen, označen kao prostor sukoba, ratova, stalnih migracija, kolektivnih i osobnih nesreća. Potrebno je iznova ispričati priču o Mediteranu upravo kroz kulturu, povezati kulturne institucije Sredozemlja te učiniti Mediteran kroz zajedničke aktivnosti mediteranskih kazališta vidljivim na zemljovidu kulturne Europe. Mitski Mediteran izgubio se u povijesnim nedaćama naše suvremenosti, te je postao fikcionalan, a ne stvaran, stoga je zadaća i kazališta da ga obnovi ne samo programom, već i svojim pozicioniranjem u mediteranskom prostoru.
Ideja je da riječko kazalište u budućnosti bude središnja kazališna institucija koja će okupiti ostala mediteranska kazališta, istražiti današnju kulturološku poziciju Mediterana i u međusobnim razmjenama te kroz festivalski program mediteransku kulturu učiniti živom i stvarnom, iznova prepoznatljivom i atraktivnom. Prije svega umjetničkom kvalitetom, brojem i profiliranošću svojih programa kao i svojom orijentacijom prema Mediteranu, riječko bi kazalište trebalo biti dramski, operni i baletni centar regije. Uz geografsku poziciju i povijesno pamćenje te živu energiju Grada, kojeg u ljetnim mjesecima čine i turisti, raznolikošću umjetničke ponude koja ni po čemu ne bi trebala zaostajati za ponudom u središnjim teatrima europskih metropola riječki HNK bio bi ogledni primjer kazališta u regiji Mediterana.
Pojedinačnim postojećim programima - dramskim, opernim i baletnim, kazalište će se jače povezati s ostalim mediteranskim centrima - od Trsta i Venecije, do Atene, Barcelone i Tunisa. Mi već sada samo u ovoj sezoni blisko surađujemo s Teatrom Stabile del Veneto, s Puccinijevim festivalom u Torre del Lago, s Teatrom Petruzzelli Fondazione iz Barija, Nacionalnim teatrom iz Tunisa, Suvremenom plesnom skupinom iz Reggio Emmilia, a uskoro ćemo proširiti suradnju i na ostala mediteranska kazališta.
Riječko bi kazalište raznolikošću i kvalitetom kulturne ponude trebalo biti pokretačem i nosiocem značajnih projekata u kulturološki danas neistraženoj i neprepoznatljivoj regiji Mediterana, a za koje bi trebao osigurati sredstva iz EU fondova namijenjenim regionalnoj suradnji i lokalnoj samoupravi.
Rijeka bi tako postala i kroz teatar mediteransko kulturno središte, a u neposrednoj budućnosti mogao bi se u Rijeci otvoriti i Mediteranski kulturni centar koji ne bi samo istraživao kulturološku povijest Mediterana, već bio mjestom promocije mediteranske suvremenosti promišljane kroz kulturu, odnosno kulturne sadržaje.
Istaknuli ste da želite uvesti teatar u grad i grad u teatar. Kako namjeravate provesti tu ideju?
Šećući posljednjih dana Rijekom uočila sam kako je cijela Rijeka zapravo jedan veliki teatar. Sve te palače, trgovi, šetnice, kranovi, dokovi - sve to čini savršenu scenografiju jednog velikog teatra čiji su glumci građani Rijeke. I sve se to tako sjajno uklapa jedno u drugo. Za mene teatar nije samo žuta kuća koja se prije više od sto godina pozicionirala u samo središte grada i postala njegovim orijentirom, cijeli grad je teatar i obrnuto.
Započeli smo s koncertom dobrodošlice u želji da uvedemo građane u teatar ponudivši im program koji govori o njihovu gradu. Dakako, nije bilo dovoljno mjesta, ali ćemo im se odužiti ovog ljeta velikim koncertom i programom na otvorenom. Nastojat ćemo različitim programima – od Filozofskog teatra do nekih manjih formi privući mlađu publiku, ali i one koji nisu do sada išli u kazalište. Teme neće biti samo kazališne, već ćemo propitivati i neke društvene fenomene s kojima se svakodnevno susrećemo, postavljati pitanja i nastojati zajedno pronaći odgovore. A kad zatopli organizirat ćemo programe u pojedinim riječkim kvartovima kako bismo pomoću teatra život građana u pojedinim prostorima učinili uzbudljivijim.
Teatar i Grad oduvijek su bili u nerazdvojivoj vezi, teatar je na više načina ulazio u grad, a grad u teatar. Kazalište je dio urbanog procesa, ono proizvodi urbano iskustvo, a samim tim proizvodi i sliku društva, odnosno Grada samog. Kao što i publika na pozornici očekuje sliku Grada, tako i Grad s teatrom izravno i posredno ulazi u dijalog, a uzbudljivost toga dijaloga ovisi o tome koliko se Grad prepoznaje u teatru i teatar u Gradu, odnosno koliko su oni bliski jedan drugome. Učinit ćemo sve da pojačamo tu prepoznatljivost.
Je li ostvarivo razdvajanje Opere i Baleta od Drame, kao što predlažete u svom programu? Koji prostor u gradu može biti nova scena riječkoga HNK-a?
Sve je ostvarivo, ako za to postoji dobra volja osnivača i kazališta. U Europi su doista rijetki primjeri teatra s tri ansambla, a meni nije poznat nijedan koji u jednom prostoru udomljuje četiri ansambla kao što je to slučaj u Rijeci. Dakako, krasno je i teatarski uzbudljivo imati sve te ansamble na jednom mjestu, no veliki je problem prostor i "gužva" na jednoj sceni što s druge strane onemogućuje i razvoj ansambala. U ovom trenutku, važno je naći u gradu alternativnu scenu za dramske izvedbe te prostor za orkestralne pokuse jer je dvorana za orkestar doista premala. Treba istražiti sve dostupne prostore u gradu. Nadam se da ćemo do kraja sezone pronaći rješenje.
