Da trava nije zelenija drugdje često se može pročitati po portalima koji prenose ispovijesti Hrvata emigranata koji priznaju da život vani nije pretjerano bolji.
Jedan aspekt poslovanja i života u Irskoj dao je i Lucijan Carić, stručnjak za informacijsku sigurnost, na svom Facebooku.
– Nisam mislio da ću ovo napisati, ali ako želite otvoriti firmu u Irskoj – možda da razmislite o drugoj opciji – započeo je Carić.
- Bankarstvo im je u klincu, prema našem internet bankarstvu, oni su u srednjem vijeku. Ako mislite da je vaša hrvatska aplikacija neergonomska i loša, tek morate vidjeti irske. Osim toga, deru nenormalno, zadnja fora je bila fee od 250 USD na transakciji od 7,5k. Mislim da nas neće još dugo tako pljačkati...
Nakon toga, meni je ostao dojam da nisu nešto posebno poslovni, niti da isporučuju neku kvalitetu usluge. Da, iznimno su ljubazni, imamo sjajnog i strpljivog knjigovođu (kojeg mogu preporučiti i koji je poslovan) i koji nam je puno pomogao, ali da se stvari rade kako treba te njegove intervencije uopće ne bi bile potrebne.
Tako, da nisam nešto sretan price performance, za te cijene – kako je rekao Nikita – mogu i veće batine da se dobiju. Tako da mislim da ćemo tražiti druge opcije, na kraju krajeva već imamo firmu i čovjeka u USA.
Inače, Lucijan Carić je investitor i CEO DefenseCodea, tvrtke koju je osnovao bijeli haker Leon Juranić.
Sto mjera za demografsku obnovu
Je, probao i ja u Irskoj s firmom i odustao. U Londonu je sve puno, puno jednostavnije, vjerojatno prejednostavno za EU, pa zato i imamo Brexit... SAD je pak jednostavniji i od Londona, tamo je i poslovanje kud i kamo jednostavnije. A tek knjigovodstvo, mislim da nema jednostavnijeg na svijetu... Kod nas bi zapravo bilo zgodno raditi, samo da nemamo takvu birokraciju, da nemamo toliko parafiskalnih nameta, da nije toliko žestoka antipoduzetnička klima, da država nije toliko skupa, da nemamo dogovornu ekonomiju, da nemamo toliko sve podređeno državnom i javnom sektoru, da imamo malo bolju infrastrukturu i bolje veze sa svijetom... Eh da nema svega toga, onda ne bismo bili poput otoka gubavaca za investitore i ne bismo trebali tražiti pomoć u Kineskom i Ruskom kapitalu, onima koji se dobro snalaze i u investicijama u Africi, ratom i korupcijom uništenim državama i sl...