Dok smo se iz Pule vozili u Peroj gdje nas je čekala obitelj Šajkunić, Ivan je sastavljao popis. Nedugo nakon što smo stigli do natkrivenog štanda punog svježeg voća i povrća te maslinova ulja s čije se etikete smiješi djevojčica, Ivan nam pruža iz bloka otrgnute ispisane papiriće. Štand na kojem smo se našli nalazi se nasuprot crkve, pokraj pekarnice u središtu mjesta gdje je i te nedjelje radila njegova supruga Danijela. Nabrojio je, kaže Ivan, trideset i jedan proizvod nastao na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu koje nosi ime njegove žene.
– Nisam ni znao što je maslinovo ulje ni što je šparoga kada sam došao u Istru. Kod nas se u kući to nije koristilo. U isto to vrijeme Danijela je pršut jela tako da je s njega skidala masnoću. Danas bez maslinova ulja i šparoga teško da bih mogao, a Danijela uživa u slavonskoj slanini – govori Ivan kako su se u njihovu domu spojile plava i zelena Hrvatska – njezina Istra i njegova Slavonija iz koje se zbog posla u policiji preselio.
Važan je način proizvodnje
Upoznali su se Ivan iz Kešinaca kod Đakova i Danijela iz Peroja u Fažani gdje je ona radila u kafiću, preselio se on k njoj, u dom gdje žive i njezini roditelji Grozdana i Mitar. Jedno su vrijeme Danijela i Ivan imali kafić, zatim su otvorili obrt koji su nazvali po svojoj kćeri Kiari, djevojčici čija je fotografija na etiketi maslinova ulja Šajkunićevih.
Prije četiri godine registrirali su obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Počeli su najprije s uzgojem povrća – krumpira, rajčice i krastavaca – na 1500 četvornih metara. Danas obrađuju 100.000 četvornih metara, a uz uzgoj voća, povrća i maslina imaju i koze i ovce te kokoši. Nisu klasični ekološki proizvođači, no poštuju načela organskog uzgoja voća i povrća, a ta su načela implementirali u uzgoj maslina i proizvodnju ekstradjevičanskog maslinova ulja te uzgoj životinja.
Organski uzgoj podrazumijeva uzgoj u suradnji s prirodom, s minimalno agrokemikalija kojima se na umjetan način postižu brži rast biljaka i njihova zaštita od insekata ili pak potpuno bez njih. Odnosno, u organskoj poljoprivredi nije važan samo proizvod nego je prvenstveno važan način na koji je hrana proizvedena. I to je ono što je Šajkunićima jako bitno, a kupci su to prepoznali i znaju cijeniti pa im se iznova vraćaju, u što smo se imali prilike i sami uvjeriti.
Novi boksovi za kokoši i lješnjaci
– Nema boljih – dobacuje žena koja živi u Francuskoj, ali za posjeta Istri uvijek kupuje kod Šajkunića. Ostavljajući Danijelu na štandu u Peroju otvorenom svaki dan od početka lipnja pa do polovine rujna, na koji je svaki tren pristizao netko od kupaca, s Kiarom i Ivanom odlazimo najprije do njive na kojoj su posadili razne vrste povrća. Tu je i kokošinjac s kokama u slobodnom uzgoju. Šajkunići drže oko 150 kokoši, čija jaja prodaju za dvije kune po komadu. Da u Slavoniji na isti način, onako po starinski, drži kokoši koje svakodnevno kljucaju po dvorištu, Ivan bi za jedno jaje dobio jednu kunu. U Istri bi ga mogao prodati i skuplje nego što ga prodaje.
– Imamo od svega pomalo, ništa ne radimo na veliko. Ja i nisam naučio na puno – govori Ivan koji je od početka srpnja u mirovini jer iz zdravstvenih razloga više nije mogao ostati u policiji.
– Sada samo učim, učim i učim, zaboravio sam na posao koji sam prije radio i posvetio sam se poljoprivredi – kaže.
Ta njegova upornost i želja da nauči dovela je do toga da on koji nije znao što su to maslina i ulje danas ima najviše maslina u svome kraju. Masline Šajkunićevih su u ekstenzivnom uzgoju što znači da je razmak između njih velik i da na jednom hektaru ne smije biti manje od 25, ali ni više od 150 stabala. Takvi se maslinici mogu održavati ispašom koza i ovaca i na njima se ne smiju upotrebljavati mineralna gnojiva. Na gospodarstvu ove istarsko-slavonske obitelji su i suhozidi pa njihovim održavanjem Šajkunići ujedno čuvaju i krajobraz i tradicijske vrijednosti. Za modernizaciju svoga malog poljoprivrednog gospodarstva Danijela i Ivan su preko LAG-a južna Istra bespovratno dobili 15.000 eura. Taj im je novac dobro došao za nabavu strojeva i gradnju sustava za navodnjavanje te podizanje novih nasada voća. U razgovoru stižemo do farme koju čuvaju azijski ovčar i križanka tornjaka, Medo i Dona, koja se uz to skrbi i o svome pomlatku.
– Ovo je Roko – pokazuju nam Kiara i Ivan jarca, a ime ima i svaka koza koju su othranili na dudu.
– Roditeljima pomažem oko životinja. Hranim ih i dajem im vodu – kaže Kiara kojoj je skrb o kozama, ovcama i kokošima najdraži posao na gospodarstvu.
– Htio bih ovdje napraviti boksove da u svakom bude jedno jato kokoši. Imam ih dvanaest-trinaest vrsta. I volio bih da posadimo još lješnjaka – govori Ivan Šajkunić spremajući popis s proizvodima na koji još mora dodati i lješnjake jer je njih zaboravio uvrstiti na popis.
Jako lijepa priča. Sve najbolje vam želim. pozd