Što je starije, kokoš ili jaje? Ako u Saboru nema Zakona o radu, onda nema ni referenduma. Ako bi referendum ipak išao, onda se više ne bi mogao mijenjati Zakon o radu.
Na kraju nikome više ništa nije jasno. Niti građanima koji su podržali referendum, niti vladajućem HDZ-u u kojemu na temu referenduma i Zakona o radu svatko priča svoje. U vrlo kratkome vremenskom razmaku predsjednik Sabora, Luka Bebić govori da se Zakon o radu povlači, premijerka, Jadranka Kosor da će se držati zakona ko pijan plota (u smislu da ne vrijede potpisi za referendum), a potpredsjednik HDZ-a, Ivan Jarnjak naglašava da je HDZ za provođenje referenduma.
Jedino što je iz svega razvidno jeste stalno vrludanje i sve veća nesigurnost vlasti.
Vlada ne želi referendum jer bi se dovela u situaciju da se građani pod nazivnikom Zakona o radu izjasne o povjerenju vladi. Zato čini sve da referendum izminira. Tako je ministar uprave, Davorin Mlakar, čovjek koji nije učinio ništa da bi se doveo u red ustroj lokalne vlasti i smanjio broj administrativnih jedinica koje ne služe baš ničem, već samo gutaju novac, koji ničim nije pridonio modernizaciji i većoj efikasnosti državne uprave, niti je sredio biračke popise, dao je sve od sebe da dokaže kako su potpisi za referendum nevaljani.
Kada se pokazalo da to baš i nije uvjerljivo, Mlakar je naglo gurnut u stranu i obznanjuje se kako Zakon o radu ipak ne ide u zakonodavnu proceduru, a da kao posljedica toga proizlazi to da onda nema ni potrebe za referendumom. Naravno, radi se o tome da uskoro slijede izbori, pa će se bez obzira na krizu, rekordni dug države i tanak proračun, osigurati novci za božićnice.
A što poslije toga? Čini se da to nije briga ni vladu, a u ovome času ni sindikate. Vlada će učiniti sve samo da ostane na poziciji, a sindikati da zaposlenci državnih službi održe privilegije. A što je s onima koji pune proračun i uzaludno čekaju neku pametnu aktivnost vlasti koja bi potaknula gospodarstvo? Gdje su tu njihovi interesi?
Vlada, bez obzira na pravne zavrzlame i raznorazna tumačenja propisa koja su se svela na teoretiziranja o tome jesu li listovi sa potpisima uvezani ili nisu, mora poštovati volju svojih građana da se o nečemu izjasne. Ako su ljudi rekli da žele referendum, onda ga se ima provesti. Koliko je pametno zamrznuti mogućnost izmjena Zakona o radu je posve drugi par cipela. Ako sindikati obranom stečenih prava zaposlenika u državnim službama svima nama u konačnici stavljaju kamen oko vrata, onda neka Vlada to i kaže. Neka nam objasne zašto i s kojim ciljem treba kresati radnička prava i što ćemo time dobiti.
Sposobna vlast koja ima viziju i zna što radi, ne bi smjela imati problem s time da svoj cilj i program prezentira građanima. Izvrdavanjem i bojkotiranjem referenduma pod svaku cijenu Vlada pomalo podsjeća na zadnju etapu vlasti Franje Tuđmana koji je čak angažirao jake snage MUP-a i silom sprječavao radnički prosvjed na Trgu bana Jelačića.
Otvori KEKS Pay
Gledajte ovog mršavog ispaćenog sindikalistu kako dežura kod potpisa. Sintagma je samoupravljanja ,ruke na leđa , isturena trbušina i sunčane naočale!