Ostala je samo Crkva. Upravo tako! Pred ulazak Hrvatske u EU operušano, opustošeno i slomljeno je sve osim Crkve. Politički vrh kroza sudbinu bivšeg premijera ogoljen je do kraja, premda stvarne razmjere političkih pljački i mahnitanja nikada nećemo doznati. U svakom slučaju, bijeda političke opstojnosti na ovim prostorima nikada nije bila veća. Gospodarske afere udarile su na ključne privredne grane: prehrana (Podravka), infrastruktura (HAC, HEP, Vodoprivreda), domaći trgovački lanac (Pevec), poljoprivreda je na koljenima... Stvarnu vlast Hrvatske u ovom trenutku drže jedino banke, koje svojom imperijalističkom politikom, npr. sada švicarskog franka i ubitačnih kamata, svakoga dana sve više stežu obruč oko vrata hrvatskih građana. A Crkva? Crkva je, bez obzira na poneku aferu i afericu, ostala jedina netaknuta i uspravna institucija u ovome društvu, koju pred ulazak Hrvatske u EU treba slomiti.
Učinjeno je to ovih dana na gotovo nevjerojatno učinkovit način. Nije, naime, lako slomiti Crkvu. Trebali su za tu igru najjači akteri: jedan papa, tri kardinala (jedan naš i dva bjelosvjetska mufljuza), jedan biskup, jedna biskupija, jedan redovnički red u nestajanju i, naravno, poveća parcela uz more, koja sama po sebi vrijedi basnoslovan novac.
U hrvatskoj Crkvi nema pedofilije, odnosno ona dva procesuirana slučaja potvrdila su da se nije uspjela ni zametnuti ni razviti kao u dekadentnoj Crkvi na Zapadu, pa se pedofilija u Hrvatskoj nije mogla koristiti za slamanje crkvenog značaja. Nije bilo ni nekih seks-skandala, osim bijedne homoseksualne epizodne perverzije jednog župnika u Slavoniji, što nije bilo dovoljno ni da uzburka duhove u toj župi, a kamoli dalje. Nema ni nekih financijskih malverzacija pa se javnost zadovoljila tek snebivanjem oko razbacivanja novca u “kulu od oniksa”, oko čega se prašina odavno slegla.
Kako onda smjestiti Crkvu u takvoj situaciji? Odgovor stiže iz Poreča. Svi pobrojeni akteri po svojem su habitusu idealni za takvu operaciju. Ponajviše sam papa, koji svojom ulogom u cijeloj priči na sebe navlači golemu odioznost javnosti, jer uza svu ljubav koju smo mu pokazali, naočigled svih krade hrvatsku grudu i daruje je Talijanima. Sva sreća da imamo pravog hrvatskog biskupa u Istri, koji je to spriječio. Ali u igri je i hrvatski kardinal, koji je očito stao na stranu Vatikana i Talijana. I njega zbog toga treba (još više) zamrziti. Jer njegova je ambicija da služi mutnim Vatikancima više nego svome narodu napokon pokazala da je njegov izbor bio potpuni promašaj...
I cijela priča u režiji nevidljivih gospodara u ovako složenoj teoriji zavjere je završena. Na sreću, Crkva vjeruje da njome ne upravljaju samo (loši) činovnici i ovozemaljski tijekovi nego ulaže i u nebeske dionice. Čiju “dividendu” Hrvatska hitno treba ovih dana, jer ako porečki slučaj slomi i Crkvu u Hrvatskoj, kao posljednju vitalnu iskonsku snagu ovoga društva, uskoro ćemo moći zaboraviti da smo ikada postojali.
Otvori KEKS Pay
Rijetko se kada slažem s Darkerom. Ovaj je put velikim dijelom u pravu. Sve skupa je smišljeni udar na Crkvu u Hrvata. Ali, ne bu išlo!