SDP je na ove izbore trebao izaći sa sloganom "Važno je sudjelovati".
Ta krilatica adekvatan je potpis na mlaku uvertiru kojom je ta stranka
počela izborno natjecanje. Zaziranje od sustavne negativne kampanje,
propuštanje sigurnih šansi i plasiranje slogana koji je bio poznat
mjesecima prije izbora, slaba je demonstracija "snage". SDP-ov tim
možda će kazati da je razložna i smirena kampanja stvar civilizacijske
razine. To nije sporno.
No, kvaliteta kampanje ne mjeri se samo težinom argumenata, nego prije
svega atraktivnošću poruka, njihovom snagom uvjeravanja i, na kraju
krajeva, brojem inkasiranih glasova. Jer da je samo do sadržaja, a ne i
do stila, teško da bi Budiša izgubio izbore 2000. U SDP-ovoj priči
zasad jednostavno nedostaje kompaktnosti i pozitivne žestine koja bi iz
biračkog tijela isisala onih nekoliko ključnih postotaka. Sportsku igru
na kojoj SDP inzistira valja cijeniti, ali njihovi potencijalni birači
sigurno im ne bi zamjerili da u kampanji prepoznaju i nešto strasti za
pobjedu.
HDZ-ova kampanja, iako izvedbeno nemaštovita, bolja je zato jer je
energičnija i tehnički dorečenija. Ako nemaš briljantnu ideju, onda
ideš na provjerenu tehničku korektnost. HDZ-ovi plakati upravo su
to gotovo školska kombinacija napada i samohvale.
HDZ se u prvoj fazi kampanje pokazao boljim u još jednoj iznimno važnoj
kategoriji nametanju tema. U nekim priručnicima političkog
marketinga može se pročitati da onaj tko nametne temu dobiva izbore.
Stvari, na sreću, nisu tako jednostavne, no nije nevažno o čemu će se u
kampanji govoriti i pred čijim će se vratima mesti. Britanska
Laburistička stranka 2001. godine vodila je utrku za svoj drugi mandat.
U strahu da će im konzervativci početi kopati po prljavom rublju, na
samom početku kampanje laburisti su krenuli s pričom "Ne vraćajte se u
mračno doba thatcherizma, u doba visoke inflacije i visokih kamata" i
prebacili lopticu suparnicima.
HDZ-ovo banaliziranje SDP-ova prijedloga za oporezivanje kapitalne
dobiti i dekriminalizacije lakih druga sličan je primjer skretanja
pozornosti. Osim toga, Sanader nije tratio vremena da poentira baš na
svemu što bi im moglo ići u prilog, čime je doveo HDZ u poziciju da
nameće tempo kampanje. Pritom ipak ne treba zaboraviti da HDZ uživa
izrazitu naklonost nekoliko medija, što mu otvara golem manevarski
prostor na štetu drugih stranaka. No, zbog toga još više začuđuje
odluka SDP-a da nefiltrirane medije, prije svega plaćene oglase, ne
koristi, barem zasad, na življi i dinamičniji način.
A što je s manjim strankama? Začudno niska razina produkcije plakata,
retuširane fotografije i gomila ispraznih poruka koje se odnose na sve
podjednako i ni na koga posebno zaista se mogu protumačiti jedino kao
podcjenjivanje hrvatskih birača. Uostalom, ako je veseli Pankretić s
jabukom najinventivniji plakat, onda na ostale zaista ne treba trošiti
riječi.
Sve u svemu, ulazak u kampanju obilježile su komunikacijska nadmoć
HDZ-a, neshvatljiva suzdržanost SDP-a i otužna parada retroplakata.
Biračima preostaje nadati se da lasta ne čini proljeće, a plakat
kampanju te da će se ona prava marketinška artiljerija aktivirati tek s
početkom službene kampanje.
POLITIČARI U IZLOGU
Otvori KEKS Pay
