Nastale su ranih pedesetih kao stambeno naselje oko tvornice Jedinstvo, a nakon poplave 1964. te potom u kasnim sedamdesetima doživjele su “boom” doseljavanja koje traje sve do danas. Gajnice su radnički kvart, kaže nam Željko Prašnički, stanovnik i vrsni poznavatelj povijesti naselja, u kojemu se odlazak na fakultet nakon srednje škole sve do prije dvadesetak godina nije podrazumijevao, no zato je svaki razred imao svoj bend pa su zgradama stalno odjekivali zvukovi bubnjeva i gitare. A najdraža su im sjećanja ona iz sedamdesetih i osamdesetih godina, kada su se ondje neprestano održavale svirke glazbenika poput Drage Mlinareca i benda Zvijezde.
Umjetničke intervencije
Kako je izgledao život u kvartu prije dva, tri, pa i pet desetljeća, ta kako izgleda danas, tematizirala je tribina održana nedavno Centru za kulturu i obrazovanje Susedgrad pod nazivom “Živjeti u Gajnicama”. Na njoj su stanovnici tog naselja koje spada u gradsku četvrt Podsused – Vrapče dijelili svoja sjećanja iz djetinjstva i iskustva iz svakodnevice dok ih je slušalo petero umjetnika, dvojica kipara, arhitektica, grafička dizajnerica i plesačica suvremenog plesa.
– Cilj je, naime, da sve što su čuli pretoče u umjetničku intervenciju u kvartu, bilo da je riječ o skulpturi, plesnoj izvedbi ili oslikavanju javne površine – objašnjava organizatorica tribine Maša Štrbac, povjesničarka umjetnosti i voditeljica projekta Laboratorij Gajnice koji djeluje u sklopu organizacije Otvoreni likovni pogon.
A kako je živjeti u Gajnicama provjerili smo i mi, posjetivši naselje koje je zapravo toliko maleno da ga se može prehodati u samo dvadesetak minuta, a poznato je, primjerice, po tome što su ondje odrastali glazbenik Mile Kekin ili nogometaši Zdenko Kafka i Domagoj Antolić. Glavna su okupljališta, uz Centar za kulturu, veliki Park 101. brigade te tržnica, a već se na placu, našoj prvoj postaji, dalo zamijetiti da se ondje svi poznaju i srdačno pozdravljaju. Potvrđuje to i Neđa Bajrami, koji, doduše, ne živi u Gajnicama, ali je kroz posao itekako upoznao tamošnje stanovnike. Štand na tržnici, naime, drži već godinama pa većinu kupaca zna po imenu.
– Nije ovo velik kvart, a svi su kao obitelj i dobro se slažu. Naravno, u svakom žitu ima kukolja, ali uglavnom su to ljubazni, prijateljski nastrojeni ljudi – govori Bajrami.
Djecu koja uživaju na ljuljačkama, ali pod budnim okom roditelja, zatekli smo, pak, u Parku 101. brigade, kao i grupicu umirovljenika u druženju na klupama. Najzelenije je to mjesto u kvartu, no, objašnjava nam starosjedilac Ivan Sekulić, nije oduvijek tako izgledalo.
– Vidite sve ove zgrade koje nas okružuju? Ove livade? Sve je to nekoć bilo u kukuruzima. Nije bilo Avenije Grada Bologne, već smo svi išli starom Samoborskom. Sad su se ljudi doselili, ali uspjeli su stvoriti ovo zelenilo, što je predivno. To volim kod ovog kvarta, što ima infrastrukturu, planski je građeno i ugodno je za život. I ljudi su divni, svi si susjedi pomažu, a djeca nam zajedno odrastaju. Ma ne bih ga mijenjao ni za što – kaže Sekulić. Slažu se s njim i dvije mame, Katarina Lukić i Julie Bakota, kao i tata Željko Jelić, koji su u parku pazili na klince. Gajnice su fenomenalne za roditelje s djecom, objašnjavaju, jer su “načičkane” vrtićima, imaju i park za pse, a i mnogo je mališana s kojima se njihovi klinci mogu družiti. I to je razlog zašto se, dodaju, mnogi žele onamo doseliti.
– Mi smo stigli s Trešnjevke i isprva se, iskreno, nisam htio doseliti u Gajnice jer sam mislio da su predaleko od centra, ali sad mi je tako dobro da u ovom kvartu tražim i novi, veći stan. U krugu od sedamsto metara tri su vrtića i velika škola, a mjesta za igranje ima koliko hoćeš – govori Željko Jelić, otac trogodišnje Lucije.
No sve to zvuči predobro da bi bilo istinito pa pitamo postoji li išta što im nedostaje, smeta, nešto što bi promijenili. Ali odgovaraju da kvart zaista ima najbolje od svega: dobru prometnu povezanost, dovoljno je blizu, a opet daleko od centra grada, cijena kvadrata pristupačna je, a čak ni to što nema šoping centara nije problem jer mogu “skoknuti” do onih na Jankomiru ili u Vrbanima.
– Jedini problem zapravo nam je parkiranje. S velikim brojem doseljenika imamo i puno više auta pa nam postaje tijesno – ističe pak Prašnički, a od Dejana Kljajića, predsjednika Vijeća gradske četvrti Podsused – Vrapče, doznajemo da su toga nedostatka svjesni, ali ga sami ne mogu otkloniti.
Prevelik je to zalogaj
– Prevelik je to zalogaj za Vijeće, ali kako je to doista glavna boljka kvarta, zatražili smo od Grada da što prije smisli neko rješenje – kaže Kljajić. Najavljuje, međutim, da će se ove godine “pofriškati” dječje igralište u Ulici Kerestinečkih žrtava, što će koštati 750 tisuća kuna i bit će najveća investicija u naselju.
A vole tamošnji ljudi svoj kvart i nakon što ga napuste, ističe također Prašnički, zbog čega je u Fejs grupi koju je osnovao, “Gajnice jučer, danas, sutra“, članova više nego što je stanovnika. U naselju ih, naime, živi oko 10 tisuća, a u grupi je gotovo 15 tisuća ljudi. Svakodnevno ondje dijele fotografije iz kvarta, pogotovo iz djetinjstva.
– Ljudi se rado prisjećaju svojih školskih dana, kad su sjedili u parkovima, svirali u bendovima, išli na koncerte. A preko grupe organiziraju se i humanitarne akcije, poput one za Otta, u kojoj smo branitelju kojemu je izgorjela kuća pomogli pronaći krov nad glavom – zaključuje Prašnički.
Istina. Ja sam na Trešnjevci (koju volim btw) a brat je u Gajnicama i tamo je puno ljepše.