Jesmo li zaboravili? Prije dvije godine hrvatsko pravosuđe osudilo je novinara Marka Juriča na deset mjeseci zatvora uvjetno zato što je četniku Porfiriju rekao da je četnik. Danas bi mu se svi trebali ispričati. Nažalost, pjevanje četničkih pjesama niti helikopterski desant na Cetinje nekim zagrebačkim zaljubljenicima u lik i djelo Prvoslava Prvića sve te godine nije bilo dovoljno za razbijanje autosugestivne percepcije o modernom, prošlošću neopterećenom svećeniku koji preokreće kožuh SPC-a u Hrvatskoj. Hoće li im ovo Porfirijevo sramotno beogradsko opijelo nad odrom Ratka Mladića, provoditelja masakra u Škabrnji i Srebrenici, sad biti dovoljno ili će i dalje uvjeravati sebe da je on opet samo – otvarao usta? Ili će reći pa što onda, pa i u Zagrebu su se održavale mise zadušnice za Pavelića. Istina. Može se moliti i za duše ratnih zločinaca. No, iskupljuje li to Porfirija? Neki marginalni katolički svećenik zasigurno nije magnituda patrijarha Srpske pravoslavne crkve.
"Položio je život za slobodu, odbranu i opstanak svoga roda", nadahnuto je zborio Porfirije o srpskom gospodaru života i smrti, koji je ulazio u autobuse nakrcane srebreničkim ženama te glumeći boga govorio "ovaj put vam poklanjam život", u trenu kad je već započeo pokolj 8000 srebreničkih dječaka i muškaraca, njihove braće, očeva i muževa. Da im se sjeme zatre. Za masakr u Škabrnji, nažalost, nikad neće odgovarati.
Komentara 87
Treba zabraniti SPC, ali u Hrvatskoj to nema tko učiniti.
Mogće da i Ivana osude zbog ovog što piše...😎🇭🇷
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Zanimljivije da u Hrvatskoj ima ljudi koji če, i kada se u Srbiji pokapa velikosrpski genocidni egzekutor Ratko Mladić uz sve najviše državne počasti i intimno oduševljenje ogromne većine Srba, opet Hrvatsku proglasiti krivom, opet povlačiti paralele i izjednačavati Hrvatsku I Srbiju. Sve ovo što se događa u Srbiji svi ljudi imalo inteligentni i objektivni su znali da je ovo prava Srbija. A samo krajnje naivni, neobjektivni, jugosentimentalni ljudi su u Porfiriju (koji od srca pjeva čet*ičke pjesme) mogli vidjeti vrhunskog intelektualca i duhovnu i moralnu vertikalu, a u Srbiji pristojnog i dobronamjernog susjeda. Problem je samo u tome što ovi drugi, ovi ljudi u Hrvatskoj koji su bili fascinirani s Porfirijem, i dan danas ne vjeruju da je Srbija moralno urušena država koja prema van pokušava biti netko i nešto, ali je iznutra duhovno i civilizacijski mrtva.