Osamdesetogodišnji Zlatko Suman iz Slavonskog Broda svakodnevno već više od 50 godina skuplja drva za ogrjev iz naplavina koje donosi Sava. Naime, kada raste vodostaj, tada Sava s obala na površinu vode diže ogromnu količinu otpadnog drvenog materijala poput grana, debala, pa i gotovih cjepanica te raznu piljenu drvenu građu koja potom pluta na vodi.
Navika prešla u ovisnost
Zlatko je umirovljenik koji ne može ravnodušno sjediti u hladovini i gledati kako ti krasni veliki komadi drveta koji se mogu iskoristiti za ogrjev i koji nikome ne trebaju pokraj njega jednostavno prolaze. Kaže da ga nije sramota vaditi granje i trupce iz rijeke. A sve je počelo prije više od pola stoljeća. Još kao dječak volio se kupati na splavi poznatog savskog vuka čika Mate.
– Kao i većina djece tog vremena, bio sam siromašan i nisam imao novca platiti kupalište. Zato sam to odrađivao vađenjem drva iz Save i kopanjem glista. Tako je počelo – prisjeća se Zlatko.
Puno je umirovljenika s malim mirovinama koji si preko zime ne mogu osigurati ni ono osnovno, da im u sobi bude toplo. Zlatko nije u tako teškoj situaciji, ali ne namjerava odustati od svog omiljenog hobija. Na primjedbe ljudi iz najbliže okolice koji mu govore da se ne bi trebao baviti tim poslom, da bi u tim godinama trebao voditi više računa o zdravlju i izbjegavati težu fizičku aktivnost, ima spreman odgovor.
– Mnogi mi kažu: "Čuj, ti si radio u Ini, imaš dobru mirovinu. Što ti to treba da skupljaš ta drva? Hoćeš da te udari infarkt?" Ja im na to kažem da me je infarkt me već udario prije 20 godina i da meni taj posao ne treba, ali treba mom prijatelju koji nigdje ne radi – kaže Zlatko i dodaje:
– Zar bih se trebao stidjeti ovoga što radim? Zbog čega?
Zlatko živi u zgradi u središtu grada u kojoj se svi griju na plin. Drva iz Save ne vadi za sebe, nego za prijatelja kojem tako uvelike pomaže u krpanju kućnog budžeta. Naime, Zlatkovo društvo često se okuplja u dvorišnoj zgradi tog prijatelja koji živi u blizini Save, gdje se često druže i kartaju. Bilo mu je neugodno što čovjek stalno troši svoja drva pa mu ih je počeo skupljati. S vremenom mu je to prešlo u naviku, postao je pravi "ovisnik". Smatra da onaj tko se preko zime želi dobro grijati mora osigurati puno ogrjeva.
– Dok sam bio dijete, moji su roditelji imali stari šporet na drva, takozvani fijaker. Nema većeg užitka nego kada se onako promrzli okrenete leđima tom šporetu i grijete se. Danas većina ljudi ima plinsko grijanje, ali znam da neki bez obzira na to i dalje koriste štednjake na drva jer sam taj ritual ubacivanja cjepanica u otvor i pucketanje vatre nešto je posebno – govori Zlatko i dodaje kako mu je najgore kada ugleda neko lijepo stablo kako plovi sredinom Save, a on ga ne može uloviti i privezati.
Ponekad dnevno tu prođe na stotine kubika raznog drva, trupaca, velikih osušenih grana koje je vjetar odlomio s krošnji uz obalu, greda, dasaka, pa čak i gotovih izrezanih ili nacijepanih komada koje si je netko pripremio i ostavio pa mu Sava u nadolasku odnijela. Zlatko nikada ne pokupi sve što mu dođe po ruku. Nešto ostavi splavarima koji nizvodno imaju svoje kućice na rijeci. Neki od njih također se griju na drva iz rijeke.
Kada ih izvadi, Zlatko ostavi drva na obali da s osuše. Prijatelj onda dođe po njih s tačkama ili prikolicom, ispili motornom pilom na manje komade, utovari ih, odveze kući i spremi u drvarnicu. Sve su to stara drva kojima ne treba puno vremena da se osuše.
– Evo, pogledajte. Ova su još jučer bila u vodi, a danas su već posve suha. Ova što izgledaju malo mokro, to je samo izvana i to nema nikakve veze. To se osuši za sat vremena i odmah su spremna za loženje – govori Zlatko.
Na rijeci od jutra do mraka
Zbog crnih najava za jesen i zimu mnogi se građani pitaju kako će se grijati i koliko će sve to koštati. Uštede od ovakvog načina prikupljanja drva za ogrjev su velike, što posebno dolazi do izražaja sada kada su svi energenti, uključujući i drva, drastično poskupjeli. Uzme li se u obzir da je cijena prostornog metra drva u Slavoniji skočila na 380 kuna, godišnje se na ovaj način može uštedjeti gotovo 4000 kuna, koliko otprilike stoji desetak metara ogrjevnog drveta. Zlatko priznaje da ta drva nisu osobito kvalitetna, premda se nađe i takvih, ali su zato besplatna.
– To nije hrastovina, većinom se radi o vrbi, topoli i nekim drugim vrstama. Često se dogodi i da je pola drva trulo, ali zato je ona druga polovica dobra. Bit će malo više pepela i to je to.
Zlatkova aktivnost korisna je za održavanje tijela u formi i jačanje duha. Kako kaže, neki ljudi idu u teretanu, dižu utege i piju energetska pića, a on dođe na Savu i sat-dva gimnasticira vadeći ogrjev. Tijekom života iz rijeke je izvadio više od 500 kubičnih metara ogrjevnog drveta. Po cijele je dane na rijeci. Za sebe u šali voli reći da se rodio u čamcu.
– Ovdje sam svaki dan u godini, i prije i poslijepodne. Nekad ostanem dulje, nekad kraće, ovisno o tomu kakva je situacija, koliko je voda prljava, koliko ima granja...
Mnogi mu kažu da odlično izgleda s obzirom na godine. On sam kaže da u njegovim godinama ne možeš biti baš posve zdrav, da tako misli i njegov prijatelj liječnik, ali uvjeren je da svatko treba umjereno raditi dok god može.
– Svi ćemo jednog dana otići, ali ako nikada ništa ne radite i samo sjedite i buljite u televiziju, otići ćete prije. Ja se toga držim i nastojim ne pretjerivati.
Osim splavarenja, Zlatko ima još jednu strast – sportsko klađenje. Smatra se odličnim poznavateljem sporta, osobito nogometa. Tu i tamo zalomi mu se pokoji dobitak, a jednom je čak osvojio iznos kojim je mogao kupiti dvije trećine tadašnjeg Golfa. I doista, kupio je automobil. Ipak, tijekom godina shvatio je da je vađenje drva iz Save puno sigurniji način zarade.
Bravo za gospodina. Sretno njemu i prijatelju