Iako je glavna ekonomska aktivnost Hrvatske nedvojbeno turizam, infrastruktura gradova u mnogo slučajeva ne uspijeva podnijeti najezdu posjetitelja koji su dovedeni zbog profita. S vremenom se ispostavlja da je cijena potrošenog javnog resursa u konačnici veća od namaknute zarade, analizira Deutsche Welle.
Tako je BBC objavio kako Dubrovnik doslovce stenje pod navalom turističkog vala s prevelikog broja kruzera. Taj pritisak uništava infrastrukturu, ali i lokalnu autohtonu kulturu, čije mjesto preuzima npr. novodobni identitet lokaliteta na kojem se snima planetarno slavna TV-serija „Igra prijestolja“. Mjesne vlasti o tome ne vode računa, jer su podređene interesu privatnog kapitala u vidu raznih turističkih agencija i sličnih subjekata. Domaće stanovništvo osuđeno je na takav ekonomsko-politički diktat ili raseljavanje, a što je dijelom već i zahvatilo Dubrovnik.
Šibenik može poslužiti za primjer drukčije prakse upravljanja gradovima koji se tek posljednjih godina upušta u obimniju turističku aktivnost, postupno i održivo.
No moram dodati da je ono što je pohvalno u tom slučaju uglavnom rezultat – slučajnosti, govori dr. Ivo Kunst. Šibenik je u prošlosti živio od industrija i tek se njezinom propašću okrenuo drugim rješenjima.
– Dok je Dubrovnik već dugo vremena izložen ogromnom pritisku turizma, Šibenik je bio ostavljen po strani. To će se naknadno pokazati, djelomice, i srećom u nesreći njegove ekonomske pozicije. Šibenik je igrom slučaja sačuvao neke svoje vrednote podalje od grube turističke eksploatacije, a zatim su neki mlađi ljudi povukli dosta pametne poteze – smatra Kunst.
Dodaje kako ponajprije misli na okretanje EU fondovima i obnavljanje povijesnih tvrđava bez nekontroliranog povećanja smještajnih kapaciteta u privatnom sektoru. Ipak, smatra da će se Šibenik 'teško obraniti' kada turistička industrija ozbiljnije prepozna Šibenik. Kao zemlje koje se dobro nose s turističkim pritiskom navodi Ibizu i Maltu.
Saša Poljanec Borić iz Instituta 'Ivo Pilar' mišljenja je kako je zakazao i tradicionalni mehanizam zaštite UNESCO-a.
– Na udaru su naročito lokacije u jadranskom bazenu, a najviše Venecija i Dubrovnik. Kruzerski turizam koristi opće dobro spomeničke baštine kao nepoderiv resurs, dok lokalne uprave nemaju ni zakonskih instrumenata niti političke volje da stanu tome na kraj. A svjedočimo još i raspojasanoj gramzljivosti industrija koje rastu na tome procesu te, s druge strane, manjku koherentnih međunarodnih politika EU-a i UNESCO-a. Suprotnih primjera ima premalo, ustvari su gotovo zanemarivi – navodi Poljanec Borić za Deutsche Welle i dodaje da se broj posjeta kritičnim lokacijama mora planirati i kontrolirati.
Eh svašta, nikad dobro... Nemamo više industrije, ostao nam turizam, sad i to želimo upropastiti. Žalosno kod svega toga je i to što od turizma veći profit imaju uvoznici nego domaća industrija... Gramzljivost države i lokalnih šerifa uništit će turizam kao i sve ostalo. Uz korupciju tu su nameti i birokracija što je i više nego dovoljno za katastrofu.