Rusija je 2025. državljanima Sjeverne Koreje izdala 36.413 viza. Njih 35.839 bilo je studentskih. Radnih viza nije bilo. Na papiru, gotovo svi Sjevernokorejci koji su lani dobili dozvolu za ulazak u Rusiju dolazili su učiti. U stvarnosti, dio ih je završio na gradilištima, farmama, u šumama, brodogradilištima i čeličanama. Dio je stigao i u osjetljiviji sektor – rusku vojnu industriju. Slikovito, sjevernokorejski "student" upravo sastavlja dron koji će poslije biti lansiran prema Ukrajini.
Novi izvještaj Multilateralnog tima za nadzor sankcija (MSMT), mehanizma koji je 11 država – Australija, Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Nizozemska, Novi Zeland, Južna Koreja, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD – osnovalo nakon gašenja UN-ova panela za nadzor sankcija Sjevernoj Koreji, procjenjuje da je krajem 2025. u Rusiji radilo između 15.000 i 30.000 Sjevernokorejaca. Više ih je bilo jedino u Kini. Prema podacima država članica tog tima, radnici su povezani sa 70 do 80 sjevernokorejskih kompanija, a njihovo raspoređivanje prate diplomatske misije u Moskvi, Sankt Peterburgu, Vladivostoku i Habarovsku. Među mjestima na kojima rade posebno se izdvajaju pogoni za proizvodnju vojnih dronova u Alabugi u Tatarstanu, velikom ruskom industrijskom centru uključenom u opskrbu vojske za rat u Ukrajini. Koliko ih je ondje, nije pouzdano utvrđeno. U javnosti su se pojavljivale procjene od 12.000 pa sve do 25.000 ljudi, no MSMT naglašava da podaci jedne njegove države članice potvrđuju raspoređivanje sjevernokorejskih radnika u tamošnje pogone, ali i da je njihov stvarni broj niži od tih procjena. Brojka je, dakle, neprecizna. Sama činjenica više nije: Sjevernokorejci su uključeni i u proizvodnju ruskog oružja.
Alabuga je za to gotovo simbolično mjesto. U toj posebnoj gospodarskoj zoni proizvode se Gerani, ruska verzija iranskog Shaheda, jednog od najprepoznatljivijih oružja rata u Ukrajini. Pogoni su se posljednjih godina širili kako je rasla ruska potreba za velikim brojem jeftinih udarnih letjelica. Ondje se sada spajaju iranski dizajn, ruska industrija i sjevernokorejska radna snaga.
A ljudi su postali jedan od velikih problema ruske ratne ekonomije. Mobilizacija i emigracija pritisnule su tržište rada, dok je obrambena industrija civilnom sektoru postala konkurencija koju je teško pratiti. Razlog je jednostavan – plaće su osjetno više. U civilnim sektorima u Tatarstanu kreću se uglavnom oko 80.000 do 100.000 rubalja bruto mjesečno, otprilike 830 do 1040 eura. Alabuga za rad na proizvodnji Gerana oglašava i više od 200.000 rubalja mjesečno. Za dojam razmjera: najam manjeg stana u Kazanju, glavnom gradu te republike, stoji oko 30.000 rubalja, litra mlijeka oko 90, kilogram piletine nešto više od 200. Reuters je još 2024. bilježio rekordno nisku nezaposlenost i manjak ljudi od građevine i poljoprivrede do industrije. Ruske procjene govorile su da će ključnim sektorima do 2030. trebati još oko 2,4 milijuna radnika.
Kada obrambena industrija višim plaćama povuče ljude iz ostatka gospodarstva, rupe ostaju i drugdje, ali postoji i rješenje: Sjeverna Koreja ima ljude koje država može organizirano poslati preko granice. Taj izvoz, doduše, nije počeo s ratom u Ukrajini. Godinama je bio jedan od izvora deviza za režim u Pjongjangu i upravo ga je zato Vijeće sigurnosti UN-a još 2017. pokušalo presjeći. Rezolucija 2397 nije bila zapadna mjera kojoj se Moskva protivila. Usvojena je jednoglasno, uz ruski glas. Države članice dobile su dvije godine da kući vrate Sjevernokorejce koji na njihovu teritoriju zarađuju novac jer je UN prihod od njihova rada povezao s financiranjem nuklearnog i balističkog programa Pjongjanga. Rusija je problem poslije riješila administrativno. Godine 2017. izdala je samo 41 studentsku vizu Sjevernokorejcima, dvije godine poslije već 10.876. Pandemija je privremeno prekinula taj rast, a nakon nje studentski kanal ponovno se otvorio punom snagom. Istodobno je Rusija 2020. promijenila zakon tako da strani redovni studenti na akreditiranim programima mogu raditi bez dodatne radne dozvole.
"Student" je time postao vrlo korisna pravna kategorija. Sjevernokorejce koji na takvim vizama ulaze u zemlju raspoređuje se na građevinske projekte, farme, u stočarstvo i sječu šuma. U nekim slučajevima, sada pokazuje MSMT, i u vojnu industriju. Iza te kategorije malo toga nalikuje na studentsku razmjenu. Prema svjedočenjima bivših i sadašnjih radnika koja sažima MSMT, Sjevernokorejci u inozemstvu rade 12 do 18 sati dnevno, šest ili sedam dana u tjednu. Režim im uzima 80 do 90 posto zarade, ponekad i više. Plaćaju hranu, smještaj, putovanja i naknade za slanje novca obitelji. Neki na kraju duguju državi koja ih je poslala da rade. Kretanje im se nadzire, kontakti izvan skupine ograničavaju, a bijeg može imati posljedice za obitelj koja ostaje u Sjevernoj Koreji. MSMT navodi da takvi uvjeti, čak i kada se osoba isprva dobrovoljno prijavila za posao u inozemstvu, nose obilježja prisilnog rada. Za Pjongjang je računica konkretnija od statusa na vizi. Jedan sjevernokorejski radnik u Rusiji u prosjeku generira oko 7500 dolara godišnje. Krajem 2025. u najmanje 17 država bilo ih je, prema procjeni MSMT-a, između 35.600 i nešto više od 101.000. Zajedno su u jednoj godini mogli generirati između 450 i 800 milijuna dolara. Rusija pritom nije samo otvorila novo veliko tržište sjevernokorejskom radu.
U ožujku 2024. vetom je zaustavila i produljenje mandata UN-ova panela stručnjaka koji je godinama dokumentirao kršenja sankcija Pjongjangu. Sankcije nisu nestale, ali tijelo koje ih je pratilo jest. Nekoliko mjeseci poslije 11 država osnovalo je MSMT kao zamjenu izvan sustava UN-a. A u međuvremenu je i odnos Moskve i Pjongjanga postao "bogatiji". Sjeverna Koreja Rusiji šalje streljivo, projektile, vojnike i sada radnu snagu. Rusija zauzvrat nudi tržište, prihode i prostor u kojem se granice između gospodarske i vojne suradnje sve teže povlače. Sjevernokorejski radnik više ne mora samo graditi zgradu ili sjeći drva. Sada radi i na oružju za rat koji se vodi tisućama kilometara od njegove zemlje.
FOTO Moćni prizori hrvatskih Gromova: Desant iz helikoptera, jurišni brodovi i noćne operacije