Tužno je bilo promatrati susret bolesnog dječaka u invalidskim kolicima
i njegovih idola na hladnom hodniku Instituta za tumore. Još je tužnije
bilo s dječakom otići u obližnji kafić, ispunjen dimom i galamom.
Humanost kao da se popikla o neke interese. Obitelj Sunarić je preko
Udruge Krijesnica smještena u jednom zagrebačkom stanu, kao što je
Krijesnica već zbrinula mnoge ljude izvan Zagreba s teško bolesnom
djecom. No, ono što baca tamnu sjenu na tako humanu udrugu jest odluka
njezina potpredsjednika Zorana Mitrovića da zabrani jedan plemenit
susret u stanu koji privremeno koristi obitelj Sunarić.
Bilo je predviđeno da se hajdukovci i Daniel susretnu na adresi
Krijesnica, Zoran Mitrović je ocu Denisu objasnio da u tom slučaju
susret može trajati najviše pola sata i da Nikola Kalinić mora doći
sam. U suprotnome Udruga mora sazvati upravni odbor.
U telefonskom razgovoru g. Mitrović je represiju nad jednim tako
ljudskim činom objasnio: “Mi kao udruga moramo znati tko ulazi u stan,
jer smo imali slučaj da je jednom u stanu prenoćilo desetero ljudi. Ako
u stan kani doći više ljudi, Upravni odbor mora to odobriti.”
U nama tuga i nevjerica jer pred srećom bolesnog djeteta trebalo bi
sakriti formu «upravnih odbora»i širom otvoriti vrata svakome tko nosi
toplu riječ, zagrljaj ili utjehu.
