Sanitarne knjižice i tečaj higijenskog minimuma, koji se prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti u nas provodi 20-ak godina, početkom 2015. odlaze u povijest, nadaju se u Hrvatskoj udruzi poslodavaca i njezinim članicama u proizvodnji i prometu hranom. Računa se da će novi zakon, koji je prošao javnu raspravu i očekuje se ujesen, dokinuti te parafiskalne namete kod većine poslodavaca od kojih zavodi za javno zdravstvo godišnje ubiru 150 milijuna kuna.
Trećina godišnjeg prihoda
Taj biznis čini čak trećinu godišnjeg ukupnog prihoda Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pa je njegov stav u tome jasan. No zna li se da se gotovo iste mjere provode i po Zakonu o hrani, odnosno kroz sustav osiguranja zdravstvene ispravnosti ili HACCP koji je od 2007. obvezan za sve subjekte koji posluju s hranom, ti su troškovi apsurdni, nepotrebni i neprimjereni sadašnjem gospodarskom trenutku, tvrde u HUP-u. Milka Kosanović, direktorica odnosa s članstvom HUP-a, kaže kako se nakon posljednjih izmjena zakona prije dvije godine trebao donijeti pravilnik o „obvezi zdravstvenog odgoja osoba koje na svojim radnim mjestima u proizvodnji i prometu dolaze u dodir s hranom“. Njime bi se, uvjerena je, konačno smanjile obveze poduzetnika koji primjenjuju HACCP standarde i po njima o svom trošku educiraju zaposlenike. HACCP standard, kojim se preveniraju sve mikrobiološke, kemijske i fizičke opasnosti u proizvodnji i distribuciji prehrambenih proizvoda, obuhvaća i mjere deratizacije, dezinfekcije i dezinsekcije (DDD). No kako novi pravilnik nije donesen, na snazi je stari iz 1994. po kojem svi koji su u doticaju s hranom – čak i radnici koji slažu konzerve u dućanu – moraju u “školicu” higijenskog minimuma svake četiri godine. To znači da jedan radnik u svom radnom vijeku i deset puta prolazi isti tečaj, koji nimalo ne pridonosi povećanju zdravstvene sigurnosti, ne donosi nova znanja, a u konačnici i podcjenjuje struku – kaže Kosanović.
Nevjerojatno, no zavodi koji na te tečajeve imaju monopol, od grada do grada imaju i različite cjenike za tu uslugu, od 250 kuna u Zagrebu pa sve do 560 u Gospiću (bez PDV-a), gdje je usluga početkom ove godine skočila vrtoglavih 40%, tvrdi ona.
Trošak za poslodavca
Na teret poslodavca pada i izostanak radnika s posla za vrijeme održavanja tečaja (dan-dva), a pribroje li se tome i dva godišnja pregleda na „kliconoštvo“ za po 400 kuna i jedan na „ostalo“ po osnovi sanitarne knjižice, godišnji trošak poduzetnika po radniku za te mjere iznosi oko 1300 kuna, bez obveza po HACCP-u (na 1000 zaposlenih i 1,3 milijuna kuna).
– O apsurdnosti pregleda na kliconoštvo najbolje govori podatak da su lani od 70.000 pregleda samo 32 uzorka bila pozitivna, što je zanemarivo i u zdravstvenim terminima. K tome, radnik klice može pokupiti istog dana u čekaonici zavoda, dok je po sanitarnoj knjižici “miran” sljedećih šest mjeseci – objašnjava Kosanović te dodaje kako sanitarne knjižice osim nas nema nijedna zemlja EU, koji priznaje samo HACCP, dok ih od ostalih europskih zemalja imaju još samo Srbija i Crna Gora.
>> Inspekcija naredila povlačenje marmelade od marelica
nije bilo puno pozitivnih uzoraka zato što je jaka kontrola hrane.tko će odgovarati za trovanje hrane,kad ne bude sanitarnog minimuma?koliko će se tzv poslodavaca pridržavati higijene? generalno,ne drže do radnika,zašto bi brinuli o higijeni. kod nas se samo ukida.ukinula see carina,koja je bila zadnja obrana domaće proizvodnje,ukinuo se državni inspektorat,sad se ukida "higijena".jedino što se uvodi su kuponi za koje ćemo raditi do 67.godine života.a mi građani to odobravamo.nitko ne izlazi na ulice i ne prosvjeduje.neki se bune preko facebooka.nedaj bože da ukinu facebook...