Prije šest godina ubio je majku. Pa kako je sada bio na slobodi da ubije i brata? Pitanje je to koje su mnogi, što na društvenim mrežama, što u komentarima na internetskim portalima, postavljali nakon što je u petak kasno popodne u medijima osvanula vijest da je 42-godišnjak koji je prije šest godina na zagrebačkoj Savici ubio majku sada ponovno u tom istom stanu ubio i starijeg brata, nakon čega je i sebi presudio skokom s balkona. Po dovršetku očevida PU zagrebačka objavila je da je 42-godišnjak u Ulici V. Ruždjaka između 16. i 18. rujna u stanu oštrim predmetom usmrtio 44-godišnjaka i potom 18. rujna počinio samoubojstvo skakanjem s visine.
Kad je ubio majku, pokušao se ubiti
Iz tog naoko šturog priopćenja postalo je jasno da je "modus operandi" ove tragedije bio uvelike sličan onoj koja se dogodila početkom veljače 2014. I tada, baš kao i sada, ubojica je uzeo nož u ruke i s više uboda nožem nasmrt izbo majku. I tada, baš kao i sada, neko je vrijeme odlučio provesti pokraj tijela. Prije šest godina, a tada su u stanu živjeli samo on i majka, bratu koji ih je došao obići navečer nakon što je ubojstvo počinjeno slagao je da sve u redu i da je majka otišla na večeru s prijateljicama. Brat mu je povjerovao i nije ušao u stan. Očito se premišljajući što da napravi, jer je tijelo bio prekrio jaknom i dekama, najprije je oprao nož kojim je počinio ubojstvo. Nekoliko sati kasnije prerezao si je žile i legao na krevet u istu prostoriju u kojoj je na podu ležalo truplo. Drugog dana ujutro takvog ga je u polusvjesnom stanju pronašao bratić. Ovaj put je isto, nakon što je izbo brata, očito neko vrijeme proveo u stanu razmišljajući što sada. Svjedoči tome činjenica da je ubojstvo počinio možda još i u srijedu. Jedino što je bilo drukčije nego prije šest godina je i kraj same tragedije. Zadnji put svjedočili smo ubojstvu i pokušaju samoubojstva. Sada ubojstvu i samoubojstvu. Je li sustav, ako već nije uspio spriječiti prvu, mogao ikako utjecati na to da ne dođe i do ove druge tragedije?
- Sama činjenica da je ubojica bio u zatvoru znači da njegova ubrojivost nije bila takva da bi bio potpuno nesvjestan svojih postupaka. U trenutku kad počinite neko djelo, ako se postavi sumnja u istražnom postupku da ste to djelo učinili zbog psihičkih smetnji ili da su takve smetnje utjecale na to djelo, sud nalaže vještačenje. Uloga vještaka tu je isključivo savjetodavna, a na kraju je sud taj koji donosi odluku o tome koliko je netko ubrojiv - objašnjava docent psihijatar Špiro Janović, voditelj centra za krizna stanja KBC-a Zagreb.
GALERIJA Policijski očevid na Savici gdje su pronađena dva muška tijela
Ako je mogućnost samokontrole reducirana u trenutku kad je djelo počinjeno, tada će počinitelj, ovisno o tome je li ona reducirana blago ili u većoj mjeri, biti proglašen smanjeno ubrojivim, odnosno bitno smanjeno ubrojivim. To će utjecati na visinu kazne, a postoji i treća opcija u kojoj netko može biti proglašen neubrojivim. Tada počinitelj automatski izlazi iz područja kaznenog zakona i uopće ne snosi krivnju za djelo jer u trenutku počinjenja nije znao za sebe. Tada sud određuje obveznu mjeru liječenja koja se provodi u nekoj psihijatrijskoj ustanovi.
- U bolnici možete ostati maksimalno onoliko koliko je zapriječena kazna za neko kazneno djelo - ako je za ubojstvo zapriječena kazna od 20 godina, nakon 20 godina morate van, po zakonu ne smijete ostati dulje, ali možete kraće. Svakih godinu dana sud evaluira vaše stanje s posebnim vještačenjem i gleda se preporuka kakvi ste - jeste se izliječili pa možete ići kući ili još predstavljate opasnost za sebe i druge. Ne radi se tu ni o izlječenju, nego o redukciji opasnosti za okolinu. U sklopu te redukcije imate timove koji o tome odlučuju na nivou penalnog zatvorskog sustava. U ovom dijelu o njegovoj opasnosti za okolinu odlučuju psihijatri - govori doc. dr. Janović.
Obvezno javljanje psihijatru
Nakon izlaska bivši se zatvorenici najčešće jednom mjesečno moraju javljati psihijatru, koji onda ocjenjuje njegovo stanje i propisuje terapiju. Uz to postoji i socijalni dio gdje on ima kontakt s nadležnim centrom za socijalnu skrb koji mu pomaže u resocijalizaciji i pronalasku posla. Psihijatri su u ovom slučaju ocijenili da se stanje ubojice iz smanjeno ubrojivog pogoršalo na neubrojivo. Sud je tu ocjenu prihvatio i dosudio da mu brat postane skrbnik. To znači da se morao i vratiti živjeti s njim. U stan u kojem sada nitko ne živi.
Ovo je sve toliko morbidno i bolesno: i ubojica i njegov brat, i hrvatsko pravosuđe, psihijatri. U kakvom to društvu mi živimo.