Čovjek koji je natjerao Vladu na razumne poteze za spas malih i srednjih poduzetnika, prvi čovjek Crnog jajeta i inicijative Glas poduzetnika, čiji je jedan post na Facebooku podignuo val nezadovoljnih privatnika i okupio ih, sjeo je na drvenu klupu u zagrebačkim Mlinovima te za nedjeljni Večernji list ispričao svoju životnu priču.
- Na ovakvoj sam klupici zaradio prvi novac prodajući stripove kao klinac. I tada su me, u propalom socijalizmu, pustili da kao klinac prodajem romane bez ikakvih fiskalnih blagajni - slikovito govori Hrvoje Bujas, prvi čovjek Glasa poduzetnika i vlasnik brendova poput GoHome.eu, Osiguraj.me te Crnog jajeta koje samo ima više od 10 milijuna kuna zarade godišnje, pa nastavlja o svojem prvom poslu:
- Imao sam deset godina, a u ponudi Zagor, Blek Stijena, Tex Viler, Alan Ford... Turisti koji su na more dolazili u Drvenik kraj Makarske kod mene su se opskrbljivali stripovima. Domaći, gosti iz BiH, Srbije, ma iz cijele bivše države... Ja sam u Drveniku ljetovao kod svoje babe Milke i dide Ljube, malo se kupao, a kad je palo sunce - radio. Nisu moji did i baba imali novca, a ja sam prodajući te stripove zaradio toliko da sam cijelu godinu imao novca za svoje potrebe. Kad bih se vratio kući u Šibenik, imao sam za sladolede, za novu loptu, kupio sam i gitaru, naučio je svirati.
Naučili ste svirati gitaru zbog cura?
- Tako je, svirao sam gitaru kako bih upoznao cure! To je i inače tako iako to rijetko tko prizna. Imam i danas akustičnu Yamahu, sviram. U doba faksa vodio sam i bend Pilot i vrag, nas trojica iz Šibenika, a bubnjar iz Imotskog. Pjevao sam i svirao gitaru. Imali smo dvije demosnimke, a pamtim nastup na brucošijadi na Jarunu. Prije nas svirali su Kojoti, a nakon nas, ako se dobro sjećam - Severina. Velim, i bend smo osnovali da bismo uhvatili cure.
Je li upalilo?
- Naravno da je uspjelo. Dok se nismo oženili, je l'...
Iz Šibenika ste, grada košarke, jeste li sretali našeg najpoznatijeg košarkaša?
- Odrastao sam na Šubićevcu. Moja mama Lovorka bila je profesorica Draženu Petroviću, u srednjoj školi učila ga je osnove ekonomije. Pričala mi je kako je Dražen kao đak bio marljiv i uporan te da je često izostajao, da je stalno bio na Baldekinu, trenirao. Uskoro će 27 godina kako ga nema, ali on nama Šibenčanima nedostaje i dandanas. Neprežaljen je lik šibenske povijesti, bio je uzor i idol svima u gradu.
Jeste li na Šubićevcu pratili utakmice Šibenika?
- S balkona! Originalno sam s Dolca, Bujasi su staro šibensko prezime, a moji su loza Ronteč. Mog oca nitko nije znao kao Božidara Bujasa, već kao Ronteča. Bio je poznati lokalni sportaš, profesor tjelesnog, igrao sve sportove, a bio je pasionirani podvodni ribolovac. Skočio bi u more i izvadio deset kila oborite ribe. Fratra, oradu, brancina, znao je i gofa uhvatiti! Nije se on plašio ništa, pogledao bi, ako treba, i morskom psu u zube, a ovaj bi se prepao. Takav je bio. Inače, drveni jedrenjak gulet "Dama" od oca je kasnije kupio Dražen Zečić. No, da se vratim na utakmice, kad sam imao sedam godina, preselili smo se u nove zgrade na Šubićevac, a sa svog četvrtog kata mogao sam gledati utakmice. Sjećam se tekme Šibenik - Čelik, za ulazak u prvu ligu. Ja, tata, mama, mlađa sestra Danja, svi smo na balkonu čekali što će biti... S četvrtog kata mogao sam dobro vidjeti, dvije trećine što se događalo na travnjaku, imao sam i dalekozor. Nažalost, te večeri Šibenik nije izborio plasman u prvu ligu...
Vi ste se plasirali, doslovce preko noći, s Glasom poduzetnika - u prvu ligu. Poput svojevrsnog hrvatskog Robina Hooda, protiv vlasti za spas - malih i srednjih.
- Gangster Pablo Escobar, krijumčar kokaina i vođa medellinskog kartela u svojim se prvim intervjuima predstavljao kao Robin Hood, vidio sam to u Netflixovoj kultnoj seriji "Narcos". Pa se ne bih uspoređivao. Uostalom, sa svojim tvrtkama Crnim jajetom, GoHome, i Osiguraj.me želim ostvariti profit kao i svi ostali. Dakle, ja sam poduzetnik.
Kako ste uspjeli u 24 sata okupiti poduzetnike nezadovoljne prvim mjerama Vlade u situaciji aktualne krize zbog epidemije COVID-19?
- Bio sam nezadovoljan kada sam u medijima pročitao, ima tome već 40 dana, prve gospodarske mjere Vlade. Napisao sam post na Facebooku, predložio sam svoje mjere, a zatim me nazvalo dosta prijatelja i poduzetnika i reklo mi: "Možemo mi svi pisati svoje ideje, ali moramo se udružiti u nekakvu inicijativu. Nešto pokrenuti." I rekao sam OK, idem nešto napraviti, idemo sakupiti glave i predati zajedno kao poduzetnici naše zahtjeve Vladi. Bio je četvrtak. Već u petak skupio sam 52.000 članova grupe na Facebooku, napravili smo listu prijedloga i poslali na ruke premijeru Andreju Plenkoviću. U petak u 18 sati ja sam ih na televiziji N1 već objašnjavao javnosti. Udruga Glas poduzetnika osnovana je prije dva tjedna - a danas imamo 7500 tvrtki učlanjenih u udrugu, a one zapošljavaju oko 200.000 zaposlenika. Toliko nas ljudi trenutačno podržava. A tek smo počeli. Ciljamo na bazen od 750.000 zaposlenih u privatnom sektoru, a tu mislim na male i srednje poduzetnike i njihove zaposlenike.
Kako to da vam je toliko ljudi vjerovalo?
- Vidjeli su da sam iskren u svojim nakanama i da ne odustajem od zahtjeva. Da mi kao udruga ne idemo ni prema kome s figom u džepu i da smo transparentni od prvoga dana. Zna se tko smo, što smo i koja je naša misija i cilj. I to je evolucija u našem razmišljanju kao naroda. Mi smo dosad imali mentalitet takav da se nismo petljali u posao vlasti, političara, komora... Gledali smo svoja posla, pustili drugima da kolo vode. Međutim, kada smo shvatili da Vlada u prvim mjerama nije reagirala pravilno, a zatim da su i Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora podržale te loše mjere Vlade, shvatili smo da nitko ne govori u naše ime i morali smo se dići, pokazati svoj glas. Zato smo se i nazvali Glas poduzetnika. Da nas se čuje. Neki sindikalisti, ali i neki političari već godinama govore - a da ne kažu ništa. Sad je vrijeme da se i nas malo čuje. Naš glas. Poduzetnika.
Vlada vas je poslušala, a ovog tjedna i odredila plan - popuštanje mjera. Koliko ste time zadovoljni?
- Ide se u dobrom smjeru. Iako, neki su segmenti i dalje zaboravljeni, poput autoškola. Mnogo toga otvara se već ovog ponedjeljka, zadovoljni smo. Zatim, 11. svibnja profunkcionirat će cestovni i zračni prijevoz, trgovački centri, otvorit će se i terase restorana i kafića... Građevinarstvo nikad nije ni bilo upitno. To je dobar znak, punit će se budžet države. Najvažnije, treba u ovome vjerovati struci, epidemiolozima. Jer možemo mi davati stotine prijedloga, stručnjaci trebaju dati posljednji amen. I to je dobro da se njima daje u ruke da donesu konačnu odluku. Tu smo, kao država, vrlo pametno postupili. Slušamo pametnije od sebe...
Malo je poznato da ste vi svojedobno bili - poštar Andreju Plenkoviću?
- Istina je, kao student radio sam u Ministarstvu vanjskih poslova, mislim da sam zarađivao 1800 kuna mjesečno, klasičan student-servis. Bio sam poštar, radio u pisarnici, jurio od prizemlja do petog kata. Gore-dolje. Bez lifta. Nosio sam poštu prvenstveno Mati Graniću, koji je tada bio ministar. I Ivi Sanaderu koji je bio njegov savjetnik. Motali su se tada tamo i Andrej Plenković, Kolinda Grabar-Kitarović. Svima njima sam ja to nosio... Ne sjećaju se oni mene iz tog doba, bio sam - student.
Čega se sjećate, ima li kakvih anegdota?
- Uvijek sam imao nešto za reći, razgovarao sam sa svima njima. A jednog sam dana izveo štos, želio sam vidjeti kako će Granić reagirati. Donio sam mu u ured Feral Tribune, a na naslovnici neka provokacija i - njegova slika. Pitao sam ga što o tome misli, no on se nije uzrujavao. Rekao mi je: "Svatko ima pravo na svoj stav, tako i Feral." Bio je primjer staloženog demokratskog političara i cijenili su ga jako. I on je mene poslušao kada bih imao što reći.
A mladi Andrej Plenković?
- Tek je završio fakultet i počeo raditi. Znalo se već tada da će biti nešto od njega. Ne, naravno, da će biti premijer, ali da će uspjeti. Stabilan je bio tip. Zoran Milanović bio je tada u Bruxellesu, njega nisam sretao. Ali, kažem, oni meni kao studentu poštaru nisu bili prioritet. Već, čim bi nešto stiglo za Matu Granića ili Ivu Sanadera, ja sam skakao i jurio odmah. To su bili prioriteti. Prvi kat lijevo i ured ministra te soba savjetnika...
Zanimljivo je da ste se vi - danas poduzetnik - odrekli karijere u državnoj službi. Sigurnog novca. I otišli u - nepoznato.
- U državnoj agenciji radio sam sedam godina. I onda dao otkaz. Pazite, dao otkaz u državnoj službi. Smatrao sam da se ne radi dobro i otišao. Kad sam se došao prijaviti na Zavod za zapošljavanje, tamo su se nasmijali i rekli: "Pa ti nemaš nikakva prava, dao si otkaz." Otišao sam bez otpremnine, bez ičega. Sjećam se kako je tada i moj otac bio u šoku. Rekao mi je: "Sine, ne mogu vjerovati da odlaziš iz državne službe u neizvjesni privatni sektor, što to radiš?" Sjećam se da mi je i rekao: "Poznajem ja nekog na HRT-u, pokušat ću ti pronaći posao." A ja sam odgovorio: "Ne. Što ću tamo, neću nositi mikrofone..." Idem raditi za sebe, pa kako god priča završila. Otvorio sam te 2005. godine firmu "Bujas i sin" i počeo raditi s Ivom Pukanićem, surađivati s Nacionalom.
Kakav je bio vaš odnos s Ivom Pukanićem?
- On je bio genijalac. Imao je lijevo telefon na koji mu se javljao Ivo Sanader, a desno drugi na koji se javljao Ivica Račan. Kod Pukanića nije bilo ugovora, držao se riječi. S njime bi se rukovao, i to je bilo to. Znao si da će tako biti. A rijetko je to u biznisu, neki se ne drži ni papira, a kamoli svoje riječi. Radili smo tada CD vodič za opremanje i uređenje doma koji je besplatno išao uz Nacional. Meni su išli prihodi od prometa, a moj je dio troška bio osigurati 90.000 CD-a koji su išli uz tjednik. I tako smo napravili za pet brojeva. Rekao mi je Pukanić da je Nacional uz koji je išao prvi CD bio rasprodan, imao je remitendu svega pet posto, a jedini Nacional koji je prije toga imao remitendu pet posto bio je onaj u kojem je izašao njegov intervju s Antom Gotovinom.
Bili ste među prvim e-poduzetnicima, izašli na internet-platformu. Portal Crno jaje svi znaju, portal GoHome bio je među prve tri tražilice za nekretnine u svijetu, danas je tu i portal Osiguraj.me koji dobro radi u ovo doba krize, ljudi osiguravaju automobile online...
- Uspjeli smo, 2007. godine ja sam s Draženom Drnasom i Đulianom Nolom otvorio firmu Pravi klik. Oni su u Splitu, a ja u Zagrebu, tako radimo. Startali smo s brendom GoHome, tada među prvima u svijetu, i među prvima smo u zemlji koji su za internet-biznis dobili stranu investiciju, nama je američko-slovenski fond Poteza dao 650.000 eura. Nazvali smo je tada "Google za nekretnine", da ljudima bude jasno o čemu se radi. U roku od godinu dana poslovali smo u sedam zemalja u našem okruženju. Danas imamo u ponudi osam milijuna nekretnine u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Češkoj, Slovačkoj, Srbiji i BiH, mjesečno nas posjeti milijun i pol kupaca.
A Crno jaje? Kako je ono nastalo?
- Zbog krize. Posao s nekretninama je stao, 2009. godine poprilično nas je udarila financijska kriza, otkazano nam je u jednom danu oko 250 ugovora. Mi smo kao poduzetnici već naučili prije 11 godina što je kriza. Jedva smo preživjeli, dvije smo godine vegetirali, ali uspjeli smo se podići. Pregovarali smo s Novom TV za Crno jaje, tada su već bile etablirane tvrtke na tom području poput Kolektive, Kupi.me, Ponuda dana... No mi smo jedini uspjeli našim klijentima ponuditi i reklamu na TV-u. Na Novoj TV. I to je bio bingo. Postali smo, unutar godine dana, vodeći sajt u tom segmentu. Bilo je i projekata, poput WTF jeansa, koji nisu uspjeli. Pokušavali smo prodavati i proizvoditi traperice u Kragujevcu, ali nismo uspjeli. Ne ide sve što čovjek zamisli.
Koliko je posljednjih mjesec dana pao promet na Crnom jajetu? Nudite većinom ono što je zbog epidemije zatvoreno - hotelske aranžmane, restorane, kozmetičke usluge...
- Neki dan imali smo tisuću kuna prometa. Jednu tisuću. A znalo je biti u danu i 250.000 kuna prometa. Eto, netko je kupio bon za energetski certifikat za kuću, a druga kupnja bila je torta. Dva kupca u danu. Preživjet ćemo i to.
Možete li Crno jaje pomoći u ovom kriznom trenutku - snižavanjem cijena za turizam?
- Hotelijeri, ugostitelji, kozmetički saloni... To su ljudi koji su u ovim mjesecima bili nigdje, ništa nisu znali, a mi ćemo pokušati ponovo oživiti to tržište upravo našim ponudama. Nezavidna situacija trajat će dok ne pronađu cjepivo ili lijek za COVID-19, a to će se sigurno dogoditi. Pripremamo spektakularnu ponudu, dugotrajni vaučer koji će trajati - godinu dana ili više. Dakle, dobru cijenu i dugotrajni vaučer.
Što će prvo oživjeti u turizmu?
- Čarter i kampovi. Turisti će moći biti - sami na jedrilicama ili u kamp-kućicama gdje će se moći pridržavati epidemioloških mjera. Otići do plaže i natrag. Tu je naš adut jer Španjolska, Italija ili Grčka u tome nisu toliko jaki. Očekujem da će dobro proći i oni koji turistima nude vile s bazenima, poput onih koje su nicale u Imotskom. I tamo će gost biti - sam.
Što je sljedeće, koji je vaš novi projekt?
- Aplikacija Me.mum. Projekt je to moje supruge Maje. Uređaj koji se spaja s pametnim telefonom i koji detektira plodne dane. Za parove koji žele imati djecu. Funkcionira tako da žena stavi kap sline prstom na uređaj, a aplikacija joj kaže jesu li joj plodni dani. Prototip je gotov, bili smo i u Las Vegasu na sajmu CES, nadam se da će do kraja godine biti na tržištu. Postoji i opcija da aplikacija, ako su plodni dani, i suprugu ili partneru javi: "Dođi odmah kući!"
Koliko posla obavite na svom mobitelu?
- Gotovo 90 posto. Punim mobitel pet puta dnevno i već počinjem sumnjati kako je taj mobitel - zaista mobilna stvar. Pa stalno je spojen žicom u zid! A kod kuće se sin Vito i ja natječemo tko će do utičnice, imamo jednu koja nam je obojici draga i onda se natežemo tko će je prvi okupirati.
Je li bilo crnih jaja u košari na stolu za Uskrs?
- Jedno!
A ostala?
- Roza, zelena. Samo se te boje moglo kupiti, nije se moglo birati, pa smo bojali tako. Došao je i moj sin Karlo, na kojeg sam strašno ponosan, studira matematiku na Imperial Collegeu u Londonu, dobio je nedavno kao maturant V. gimnazije nagradu za jedan od 25 najboljih rezultata na maturi u zemlji. A drugi sin Vito, njemu je osam godina. Kad sam ga pitao prije što će biti, rekao bi mi: "Policajac, arhitekt, doktor." A sad mi je u utorak rekao: "Tata, hoću biti poduzetnik, da se i moj glas čuje." Nevjerojatno. Želi raditi Crno jaje kad naraste. Srce mi je na mjestu...
Ja sam kao student uspio dobiti istovar kamiona ili nošenje namještaja. Ovoga su prepoznali odmah?