Tijekom prvih mjeseci administracije Donalda Trumpa, europski čelnici počeli su shvaćati da bi daljnja ovisnost o SAD-u za sigurnost Europe mogla predstavljati velik rizik. Trumpovi postupci i odluke u novom mandatu potaknule su europske vođe da ozbiljno razmisle o mogućnosti u kojoj SAD i njegov nuklearni arsenal više neće biti ključni za europsku sigurnost, piše Foreign Affairs. Sve je to potaknulo Europu da se suoči s izazovom koji se naziva "strateška trilema". Europske zemlje žele tri stvari, a to su uvjerljivo i učinkovito odvraćanje od Rusije, stratešku stabilnost i ne-nuklearizaciju novih zemalja. No, postizanje sva tri cilja je nemoguće jer svaka opcija zahtijeva odustajanje od barem jednog od tih ciljeva.
Prva opcija, u kojoj bi Europa ostala bez američke zaštite, bila bi kombinacija ne-nuklearizacije i strateške stabilnosti. Ovdje bi Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo ostale jedine nuklearne sile u Europi, ali njihov nuklearni arsenal bio bi usmjeren uglavnom na drugi udar, a ne na prijetnju prvog nuklearnog udarca. U ovom scenariju bi Europa bila ranjiva prema Rusiji, jer bi ruski nuklearni arsenal, posebno manji i taktički nuklearni projektili, mogao biti iskorišten za prijetnje koje bi u Europi bile vjerodostojne. Alternativna opcija za Europu bila bi odlučiti se za ne-nuklearizaciju i uvjerljivo odvraćanje, što bi uključivalo proširenje nuklearnog arsenala Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Ovo bi značilo da bi Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo trebale proširiti svoje nuklearne mogućnosti na taktičke, niskorazinske udare i signalizirati spremnost za korištenje tih oružja u ratu.
Treća opcija, koja uključuje uvjerljivo odvraćanje i stratešku stabilnost, zahtijevala bi odustajanje od ne-nuklearizacije i dopuštanje nuklearne proliferacije. U ovom bi scenariju istočnoeuropske zemlje poput Poljske i baltičkih zemalja stekle nuklearna oružja kako bi se obranile od ruske prijetnje. Međutim, ovaj bi pristup mogao ozbiljno ugroziti globalnu ne-nuklearizacijsku politiku i izazvati širenje nuklearnog oružja u Europi. S obzirom na ozbiljne rizike od proliferacije, Europa se suočava s potrebom za pronalaženjem alternative. "Produženo odvraćanje" gdje bi Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo preuzele odgovornost za zaštitu istočnoeuropskih zemalja bi moglo biti najprihvatljivije rješenje. Iako bi bilo izazovno, jer bi Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo morale povećati i diversificirati svoje nuklearne arsenale, ovo bi omogućilo Europi da se odvrati od ruske agresije bez nužde za nuklearnom proliferacijom. S obzirom na opasnosti povezane sa svim opcijama, Europi preostaje donijeti težak izbor. Potrebno je vrijeme, politička volja i ulaganja kako bi se unaprijedila nuklearna infrastruktura i stvorila vjerodostojna nuklearna strategija koja bi osigurala europsku sigurnost u post-američkom svijetu.
