Pred Srbijom su još jedni izvanredni parlamentarni izbori, a oni su iz brojnih razloga od iznimnog značaja i za pripadnike tamošnje hrvatske nacionalne manjine. Najjača hrvatska politička stranka Demokratska stranka Hrvata Vojvodine (DSHV) od prošlih izbora je sudionik Vlade, a predsjednik stranke Tomislav Žigmanov je ministar. DSHV i na izbore 17. prosinca izlazi, a o očekivanjima smo razgovarali s Žigmanovim.
Pred Srbijom su još jedni izbori. Kako je raditi i djelovati u atmosferi gdje su izbori svakih godinu – dvije?
Četverogodišnji ciklus izbora povijesno je iskustvo demokracije o tome što je mjera za redovnost, koja omogućuje onda i jednostavnije i lakše političko djelovanje. Ovako, pak, u ubrzanijem ritmu izbora, ono je teže i složenije, a promjene dolaze sporije dok su posljedice neizvjesnije. Za manjinske zajednice i njihove političke stranke to je dodatno i više iscrpljujuće, jer su resursi ograničeniji, a moći je manje. Spomenute otegotne značajke osobito vrijede u Srbiji, državi u kojoj ne postoji institut zajamčenih mandata za nacionalne manjine, što onda sa sobom donosi gotovo nepojamne napore u sudjelovanju na izborima stranaka nacionalnih manjina. Recimo, ja sam politički prvak zajednice čija je stranka za predaju izborne liste za pokrajinske izbore prikupila ovjerene potpise birača blizu 7 % od ukupnog broja Hrvata u Vojvodini s pravom glasa! Za republičke izbore potrebno je 2 i pol puta više?! Usporedimo ovaj izborni model za nacionalne manjine, kolegama iz SDSS-a bi samo za izlazak na izbore za zastupnike u Hrvatski sabor trebalo više od 20 tisuća ovjerenih potpisa punoljetnih građana! Tako što nije moguće…
Kakva je atmosfera danas u Srbiji? Što je dovelo do izbora?
Od kasnoga proljeća, prisutnija je napetost u društvu, raslojenost u političkom polju je antagonizirana, strasti ne manjka, a isključivost političkih takmaca je osnažena. U osnovi su, kao i drugdje, razlike u pogledima i ocjenama spram izazova s kojima se građani suočavaju, a inicijativni impuls bili su tragični događaji s početka svibnja mjeseca – ubojstva učenika u osnovnoj školi u Beogradu i mladih u selima u okolici Mladenovca. Oni su bili povodim masovnih prosvjeda nezadovoljnih građana, koje je snažno eksploatirala i oporba, što je pridonijelo političkoj nestabilnosti, koja se ima, tako je odlučeno, razriješiti izvanrednim izborima. Političkih razmirica bilo naravno i drugih, osobito glede odnosa i postupaka prema vlastima u Prištini.
Izlazi li na izbore DSHV samostalno ili u nekoj koaliciji?
Opetovano ću istaknuti – prema postojećim izbornim uvjetima, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini ne može ni na koji način samostalno izaći na izbore za zastupnike Narodne skupštine Republike Srbije. Razumijete – ne može! Za samostalni izlazak potrebno je prikupiti za kratko vrijeme – ovoga puta je to bilo za manje od mjesec dana – potpise podrške 5.000 birača izbornoj listi, što bi pretpostavljalo da svaki 6. punoljetni Hrvat to učini, što je nemoguće. Zamislite da isto pravilo vrijedi i za stranku većinskog naroda – to bi značilo da bi oni morali skupiti gotovo milijun potpisa podrške za svoje izborne liste? Politička reprezentacije nacionalnih manjina nije u Srbiji pravično riješena, što pokazuju i rezultati svih dosadašnjih izbornih ciklusa – zastupnike imaju samo brojčano veće nacionalne zajednice ili one koje su u teritorijalnom smislu koncentrirane na manjem prostoru. Inače, ne bez razloga ističem da se na serviranu podvalu da Hrvati mogu samostalno izaći na izbore nasjeli i brojni hrvatski diplomati, napose sadašnji postav, te se onda s te, apsolutne pogrešne, postavke denuncijantski i na način miniranja odnose spram naših legitimnih težnji da putem koalicijskih saveza, što je jedino moguće rješenje, ostvarimo političku participaciju Hrvata u Republici Srbiji barem sličnu Srbima u Republici Hrvatskoj!
Kakva su Vam očekivanja? Hoće li DSHV ponovno postati parlamentarna stranka?
Čvrsto vjerujemo u tako što! Naša su postupanja uvijek zasnovana na realnim procjenama, a planovi utemeljeni na isto takvim projekcijama. U pregovorima s našim koalicijskim partnerima – Strankom pravde i pomirenje koja djeluje unutar bošnjačke zajednice, polazili smo upravo od toga: povjerenja koje imamo među Hrvatima i očekivanjima da osvojimo jedno zastupničko mjesto. To smo, čini se, i ishodovali, no znate kako ide u politici – neizvjesnosti ne manjka. Isto kanimo smanjiti i kampanjom koju već nekoliko tjedana vodimo, a reagiranje i podrška na koju nailazimo među Hrvatima nas hrabri da ćemo zacrtani cilj i ostvariti.
Ministar ste u Vladi Ane Brnabić? Što je to donijelo Hrvatima u Vojvodini i Srbiji? Kakva su Vaša iskustva kao ministra?
Bilo je to veliko iznenađenje za mnoge u Srbiji, pa i za nas u DSHV-u. Istodobno, bilo je to i veliko priznanje od strane pobjednika izbora – tadašnjeg predsjednika Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića – za ono što smo godinama, ili bolje desetljećima, činili u DSHV-u – dosljedno i odlučno artikulirali interese pripadnika hrvatske zajednice, s ostvarenjima koji su se nizali, uz korištenje isključivo demokraciji primjerenih metoda borbe. I ponuda ulaska u srbijansku Vladu može se onda tumačiti kao novi iskorak u niski spomenutih uspjeha DSHV-a. U tom smislu jasno je da je odluka koju smo donijeli bila logična i laka te da, iz perspektive godinu dana nakon toga, možemo s ponosom reći da je bila i ispravna! Ova i ovakva pozitivna ocjena našeg sudjelovanja u procesima donošenja odluka počiva na sljedećem: Hrvati u Vojvodini, to jest Srbiji, potvrdili su svoju sposobnost da mogu biti dionici najviših državnih politika na način da kvalitetno i kompetentno odgovaraju izazovima. Drugo, osnažena je i ubrzana integracija Hrvata u srbijansko društvo, uz razvoj pozitivnih politika priznanja, a negativne politike označavanja su splasnule. Treće, otopljavanje spram nas koje je uslijedilo, za posljedicu je imao povećan interes naših sunarodnjaka za narodnosna i identitetska pitanja te širenje mreže naših organizacija, uz do sada neviđeno jedinstvo i zajedništvo – održali smo, unatoč izazovima, visoko konsolidirane prilike u zajednici, što je omogućilo da smo mogli biti unutar naših institucija više posvećeni realizaciji razvojnih programa, u što je uključen, prije svega u novi saziv HNV-a, s većim brojem mladih osoba. Četvrto, u hrvatsko-srpskim odnosima ne samo da smo ostali nezaobilazni čimbenik, već smo postali instancom koja povezuje i povod smo susreta na najvišoj razini između dvije države! Sve su to razlozi koji i više nego jasno kazuju da je to bila jedna od najboljih odluka koju smo donijeli u posljednjih desetak godina i da povjerenje koje smo dobili od Aleksandra Vučića ni na koji način nismo iznevjerili.
Može li DSHV ponovno postati dio buduće Vlade Srbije?
Ukoliko budemo ostvarili rezultat koji bi tako što omogućio, zatim ukoliko bismo bili pozvani u rad Vlade i ukoliko bi programska platforma Vlade imala sastavnice koje visoko korespondiraju s našim političkim vrijednostima i ciljevima.
POVEZANI ČLANCI:
Što bi to donijelo Hrvatima u Vojvodini?
Nastavak maloprije spomenutih pozitivnih procesa i uvećanje broja postignuća, sa krajnjim ciljem cjelovitog ostvarenja ravnopravnosti Hrvata u Republici Srbiji!
Koji su i danas gorući problemi hrvatske nacionalne manjine u Srbiji?
Najveći je problem bio isključenost iz procesa donošenja odluka, što smo počeli rješavati, no nismo riješili isto na lokalnoj razini. Pa ipak, to što smo se snažnije uključili u procese donošenja odluka, to jest što smo postali jače zastupljeni u institucijama u kojima se odlučuje na najvišoj razini, izravnije smo počeli utjecati na rješavanje naših problema, koji se svi skupa imaju završiti u osiguranju perspektiva za opstanak i razvoj Hrvata u Vojvodini, to jest Republici Srbiji. Tako što podrazumijeva nastavak pozitivnog razrješenja „gorućih problema“ – od stvaranja tolerantnog ozračja u društvu koje će omogućiti jednake šanse za sve građane, učinkovitu državu u kojoj je na djelu vladavina prava, kreiranje i provedbi mjera u gospodarstvu i poljoprivredi koji će omogućiti da se živi od svojega rada, ravnomjerniji regionalni razvoj i stvaranje kvalitetnih uvjeta za život te jednaka dostupnost javnih usluga, snaženje i razvoj institucionalnog okvira hrvatske zajednice – od mreže hrvatskih udruga kulture i novih institucija kao što je profesionalna kazališna scena, preko rasta broja škola s obrazovanjem na hrvatskom jeziku – završno s Školskim centrom, do društvenih centara lokalnih hrvatskih zajednica, koje će biti žarišta narodnosnog života. Ne treba ni zaboraviti trajno rješenje tzv. bunjevačkog pitanja, koje počiva na konceptu državnog upliva i miješanja u identitet hrvatske zajednice.
Imate li jednake mogućnosti za provedbu izborne kampanje? Mislim tu na praćenje medija prije svega.
Mediji imaju strogo definirana pravila o jednakoj zastupljenosti svih aktera koji izlaze na izbore, što se kroz posebne predizborne blokove programa onda u načelu i provodi te se i vrijeme koje DSHV ima i ispoštuje, napose kada je riječ o javnim medijskim servisima. Isto, barem kada je riječ o našoj stranci, ne prate drugi mediji, napose tabloidni dnevnici te lokalni portali – oni nastavljaju praksu visokog prešućivanja svega što ima veze s aktivnostima ovdašnjih hrvatskih institucija. Posebno nas brinu osnaženi antihrvatski sadržaji u javnosti, koji su pratili uskraćivanje gostoprimstva hrvatskom diplomati Hrvoju Šnajderu, budući da oni negativno utječu na raspoloženje Hrvata i prateću spremnost za javnim očitovanjem i djelovanjem.
Prema Vašem mišljenju tko je favorit izbora u Srbiji?
Prema svim istraživanjima javnom mnijenja najveće povjerenje među biračima za republičke izbore uživa koalicija koju predvodi Srpska napredna stranka – između 35 i 40 % i oni će zacijelo biti pobjednici izbora. Slijedi zatim oporbeni blok „Srbija protiv nasilja“ s oko 25 % građana koji bi sada glasovali za njih. Treći je savez na čelu sa Socijalističkom partijom Srbije – oko 10 %, a na koncu je nekoliko koalicija s desnog političkog spektra, koje mogu prijeći cenzus od 3% te političke stranke Mađara, Albanaca i naše koalicije, koje u izborni proces ulaze kao stranke nacionalnih manjina.
Vaš ulazak u Vladu pozitivno je prije godinu dana komentiran u Zagrebu. Hrvati u Srbiji dobivaju nikada veću potporu iz Hrvatske. Koliko to snaži zajednicu?
-Prepoznati smo kao važan, respektabilni subjekt političkog života koji se dosljedno i sa žarom zalaže za dobro Hrvata u Vojvodini, to jest Srbiji, što onda donosi i druge pozitivne posljedice u vašim ulogama i funkcijama koje ostvarujete! Prva stvar koju smo postigli jeste da smo, prije svega od strane hrvatskoga premijera Andreja Plenkovića, prepoznati kao zajednica koja ima potrebe, koje su artikulirane kroz konkretne razrađene inicijative. Drugo, percipirani smo kao zajednica koja je unutar sebe dobro posložena, koja ima kvalitetne institucije koje vode kompetentni ljudi, prije svega tu mislim na krovnu instituciju – Hrvatsko nacionalno vijeće na čelu s predsjednicom Jasnom Vojnić, da unutar struktura djelujemo sinkrono, usuglašeno i dogovorno te da možemo realizirati i najsloženije projekte. Dovršetak i otvorenje Hrvatskog doma – Matice u lipnju mjesecu najbolja je potvrda toga! Treća stvar koju smo ostvarili je da hrvatske institucije i organizacije u izgradnji suradničkih odnosa s tijelima vlasti iz Republike Hrvatske ocijenjeni kao pouzdani partneri, koji odgovorno pristupaju realizaciji dogovorenog i transparentno i bez ikakvih zlouporaba troše odobren novac, što je otvorilo dodatne prostore suradnje i proširio broj onih koji pružaju podršku te značajno povećao obim novca koji imamo na raspolaganju. Pri tome u DSHV-u djelujemo integrativno i uključivo, ne marginalizirajući niti jednu od sastavnica naše zajednice, naravno ukoliko djeluje konstruktivno i na dobro zajednice. I posljednje, ali ne i najmanje važno, jeste da sve spomenuto ostavlja pozitivne posljedice na život zajednice – razvijamo infrastrukturu, povećavamo broj ljudi koji su angažirani u radu institucija zajednice, sadržaji rada u našoj zajednici su bogatiji i kvalitetniji, snaže se osjećaji da nismo sami i ostavljeni, perspektive kod pripadnika zajednice su svjetlije... Riječju, podrška čiji smo subjekti u brojnim područjima – od egzistencijalnih preko institucionalnih do budućnosnih – donosi brojna dobra, što uvelike pridonosi u konačnici i našoj sve većoj snazi!
Najgori su mi ovi koji koriste status manjinca, dolaktare se nekako do parlamenta i onda parazitiraju na leđima većinskog naroda i služe samo kao žetončić koji dokazuje kako su eto uspjeli i imaju sva prava kao i većinci. Tu i tamo bace kakvu provokaciju većincima kako bi izgledalo kod svojih da eto oni nešto rade, a glavni posao im je skrenuti čim više novaca namjenjenih očuvanju manjinske kulture u svoj privatni džep.