Na dan povratka Sirije u Arapsku ligu prvo su mi na pamet pale riječi velikog palestinskog pjesnika Mahmuda Darvisha koji u jednoj svojoj pjesmi o ratu i razaranju kaže: "Rat će završiti. Vođe će se rukovati. Ali ostat će ona stara majka koja čeka svog poginulog sina, i ona djevojka koja čeka svog voljenog muža, i ona djeca koja čekaju svog oca junaka. Ne znam tko je prodao domovinu. Ali vidim tko je platio cijenu".
Sirijski rat, baš kao i onaj libanonski, nametnut je izvana. Petnaest godina razaranja u Libanonu i sada 12 godina u Siriji. Danas kada pitate prosječnog Libanonca i Sirijca zašto je počeo rat i kako je završio, nitko ne zna dati suvisao odgovor. Evidentno je da je povratak Sirije u Arapsku ligu nakon 12 godina suspenzije velika pobjeda sirijskog predsjednika Bashara al-Assada i veliki poraz međunarodne zajednice na čelu sa SAD-om koji su u 12 godina rata pod svaku cijenu željeli skinuti Assada s vlasti. Članstvo Sirije u Arapskoj ligi suspendirano je tijekom 2011. godine. Osim velike pobjede Bashara al-Assada, povratak Sirije u Arapsku ligu veliki je poraz američke politike na Bliskom istoku, pogotovo nakon ponovnog približavanja Irana i Saudijske Arabije uz posredovanje Kine.

Pobjede ruskih saveznika tek pocinju. Svima je vec dosta lazi i pljackanja grabljive Amerike. Svi cekaju da moraju sjahati sa tudjih grabaca, i zivjeti bez izazivanja ratova i sudjelov anja u tim ratovima.