Prije deset godina osnovali su udrugu Najbolji prijatelj i nastavili raditi kao i do tada, pomagati napuštenim psima i mačkama. Spasili su više od 2500 životinja, ali ništa drugo nisu uspjeli promijeniti. Životinje se i dalje napuštaju, sklonište u Utinji je puno.
– Kad smo počeli, uglavnom smo pomagali u udomljavanju pasa iz Utinje. Danas tražimo domove i psima i mačkama s ulica na područje Karlovačke županije – kažu iz udruge. Dodaju i da su proveli niz projekata.
– Educirali smo građane o brizi o kućnim ljubimcima, o važnosti kastracija, pomagali u kastracijama uličnih mačaka te vlasničkih pasa i mačaka ljudima koji si to nisu mogli priuštiti – navode i napominju da su projekte provodili uz pomoć Grada Karlovca, gradskih tvrtki i Županije.
U udruzi je sedam volontera koji se brinu za 20-ak životinja. Nemaju svoje sklonište pa mogu zbrinuti samo životinje za koje uspiju naći čuvalice. I dok nekima vrlo brzo pronađu dom, na brizi imaju i nekoliko teže udomljivih pasa. Po svemu sudeći, oni će vjerojatno do kraja života biti na skrbi Udruge pa se nadaju da će za njih uspjeti organizirati neki trajni smještaj.
Dobro se sjećaju jedne od prvih akcija spašavanja. Bila je to Cura, dobermanka čija je priča odjeknula Hrvatskom. Kad je njezin vlasnik Tihomir preminuo, Cura je danima plakala za njim. Obitelj je nije htjela i bez razmišljanja su tražili od veterinara da je ubije, a veterinar je pozvao njih. Pronašli su joj dom, spasila ju je obitelj koja je Tihomira i Curu poznavala iz šetnji. Uz njihova psa brzo se opravila od tuge i šoka.
– Cura više nije živa, otišla je voljena, mažena i pažena. Njezina je priča inspiracija za sve jer koliko god izgledalo teško i nemoguće, uvijek moramo nešto pokušati učiniti – ističu. Dobro se sjećaju i spašavanje nakon potresa u Petrinji. Stigli su na poziv ljudi čija se kuća trebala rušiti, pomogli su u hvatanju i spašavanju kućnih mačaka. Onda im je dojavljeno da je u podrumu jedne kuće, čiji su vlasnici otišli u Zagreb, ostao zavezan rotvajler. Kad su stigli, nisu znali gdje je, nije se javljao, nije lajao ni cvilio. Pronašli su ga u mračnoj prostoriji, zavezanog za panj.
– Bio je iznemogao, gotovo nepokretan. Dehidriran i gladan, imao je probleme s očima, otežano je jeo i pio – prisjećaju se. Dali su mu ime Debeli, a njegova priča, kažu, podsjetnik je na sve zaboravljene, ostale u ruševinama, zaključanim podrumima, kućama.
Među brojnim životinjama za koje se danas brinu i traže im domove je i Hektor. Prije godinu i pol pronađen je kako dezorijentirano luta uz cestu i šumu u Zvečaju kraj Karlovca. Imao je čip, ali nije bio upisan telefonski kontakt vlasnika. Sve je prijavljeno skloništu, a njegovi vlasnici nikad se nisu javili. Na smještaju je s više pasa i sa svima je dobar. Tjera sve oko sebe jedino kad je hrana posrijedi, onda mu smetaju psi, mačke, čak i magarac s kojim se inače druži.
– Super je s ljudima i s djecom. Malo treba poraditi s njim jer vuče na lajni. Zaigran je i može se satima zabavljati igračkama – opisuju ga volonteri.
Dom pokušavaju pronaći i šestomjesečnom Neri, koji je na privremeni smještaj stigao iz skloništa. Otkriveno je da ima dilataciju jednjaka, stanje zbog kojeg povrati gotovo sve što pojede. No nade ima, a Nero mora jesti u potpuno uspravnom položaju kako hrana ne bi završila u dušniku. Zbog toga mu traže i novi privremeni dom.
– Nero treba osobu koja je uporna, strpljiva i spremna svakodnevno hraniti ga na ovaj poseban način. Može biti s nama mjesec dana, ali i nekoliko godina. Nitko to ne zna, s obzirom na to da za njega svaka upala može biti kobna. Znamo da on želi živjeti, da je sretan, razigran i nježan. Samo mu trebamo dati priliku da mu svaki dan bude što ljepši – ističu.
Fibi nema još ni godinu dana, a početak života nije mu bio bajka. Živio je zavezan za lanac, a njegov mu je vlasnik samo povremeno davao hranu, Fibi mu je smetao.
– Ovaj mali pas velika srca sada je cimer s još deset pasa i obožava mačke. Uredan je u kući i naviknut na suživot s ljudima, zaigran, ali i poslušan. Aktivan je pa traži ljude spremne na šetnje, igru i trčanje – kažu i za njega traže aktivnu i odgovornu obitelj koja će mu pružiti sigurnost, ljubav i pripadnost.
Bobi ima osam godina, a na skrbi udruge završio je nakon što ga je vlasnica odlučila ubiti. I to nakon što se rastala i nije znala kuda sa psom.
– Nazvali su nas veterinari, privremeno smo ga zbrinuli i tako je s nama već dvije godine. Malen je rastom, a ima samo osam kilograma. Bobi je u svom filmu pa ne doživljava druge životinje. Voli šetnje, ljude i djecu – opisuju ga.
Što i kako rade možete vidjeti i na njihovoj Facebook stranici, a sve pse možete upoznati u Karlovcu.
Otvori KEKS Pay
